Dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu (29.09.2019.)

78

LECTIO

Prvo čitanje: Knjiga proroka Amosa, 6, 1a. 4-7

Ovo govori Gospodin svemogući: ¹ »Jao bezbrižnima na Sionu i spokojnima na gori samarijskoj! ⁴ Ležeći na bjelokosnim posteljama, na počivaljkama izvaljeni, jedu janjad iz stada i telad iz staje; ⁵ deru se uza zvuk harfe, izumljuju glazbala k’o David, ⁶ piju vino iz vrčeva i mažu se najfinijim uljem, al’ za slom Josipov ne mare. ⁷ Stog će prvi sad biti prognani, umuknut će veselje raskošnika.«

Riječ Gospodnja.

I ove nedjelje bogoslužje nam prikazuje veliku opasnost bogatstva, opasnost koja nije tek nešto u glavi, već stvarna jer bogatstvo može otvrdnuti srce. Amos ovdje ustaje protiv »bezbrižnih na Sionu« (1. r.). To je povijesno i etičko prokazivanje neusporedivosti dvaju brda (brdo Sion u Jeruzalemu i brdo Gerizim u Samariji) koje se gotovo magijski natječu biti obećano mjesto sigurnog spasenja. Osam stoljeća kasnije još uvijek susrećemo isto natjecanje. Samarijanka će pitati Isusa gdje se treba klanjati Bogu, u Jeruzalemu ili na brdu Gerizim (Iv 4, 20ss.). Amos snažno osuđuje magijsko pouzdanje u neko mjesto – bio to Jeruzalem ili Samarija – koje se smatra kao talisman ili fetiš za pokrivanje svakodnevnih nereda i nepravdi. Bezobzirna i izopačena raskoš življena pred očima sveg naroda je sramotna uvreda siromasima i smrtni izazov za braću. Kad bogatstvo upadne u takve nerede nije teško zamisliti da će svakog časa buknuti uništenje i propast. Nijedno mjesto i nijedan hram neće se moći spasiti od propasti: »Orgija onih koji bezbrižno žive je završena« (1 Tim 6, 16). Ne bismo li se s obzirom na budućnost trebali zamisliti nad našim besmislenim konzumerizmom koji je danas postao posvuda raširen običaj?

Drugo čitanje: Prva poslanica Timoteju 6, 11-16

Božji čovječe!
¹¹ Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! ¹² Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima! ¹³ Zapovijedam pred Bogom koji svemu život daje i pred Kristom Isusom, koji pred Poncijem Pilatom posvjedoči lijepo svjedočanstvo: ¹⁴ čuvaj Zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do Pojavka Gospodina našega Isusa Krista. ¹⁵ Njega će u svoje vrijeme pokazati on blaženi i jedini Vladar, Kralj kraljevâ i Gospodar gospodarâ, ¹⁶ koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga nitko od ljudi ne vidje niti ga vidjeti može. Njemu čast i vlast vjekovječna! Amen.

Riječ Gospodnja.

Timotej, učenik Pavlov, već je donio odluku, i to javno, »pred mnogim svjedocima« (12. r.), baš kao što je i sâm Isus pred Pilatom i pred svim narodom donio svoju odluku i dao svoje svjedočanstvo. Od sada pa nadalje potrebno je samo ustrajati u onoj odluci koja je donešena u krštenju i na taj način »osvojiti vječni život« (12. r.), premda to ustrajanje zahtijeva dugotrajnu borbu, ili – kao što piše Pavao – »dobar boj vjere« (12. r.). No to »osvajanje vječnog života« nije plod ljudskih nastojanja, već jedino Božji dar. Odlučiti se za Boga, za njega svjedočiti znači samo priznati pred mnogim svjedocima da nas je Bog uzeo i pozvao da bijemo dobar boj vjere.

Evanđelje: Luka 16, 19-31

U ono vrijeme:
¹⁹ Reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. ²⁰ A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i ²¹ priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.«
²² »Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. ²³ Tada, u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ²⁴ ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ ²⁵ Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. ²⁶K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’«
²⁷ »Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. ²⁸ Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka’ ²⁹ Kaže mu Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ ³⁰A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih netko ustane’».

Riječ Gospodnja.

Prispodoba je veoma osjećajna i u određenim trenucima i duboko dramatična. Dva su glavna lika. S jedne strane je neki bogataš koji jako uživa u svojoj sreći. Nije važno je li ona materijalna, intelektualna ili vjerska. Vjerojatno su bile sve tri. S druge pak strane je neki siromah – gladan, bolestan i napušten – koji »je ležao pred njegovim vratima« (20. r.). I to je sav prizor. Luka snažno naglašava gotovo bolnu razliku između bezbrižnog života bogataša i bijede siromaha koji je »sav u čirevima« (20. r.) ležao pred vratima. Između ove dvojice postoji silna razlika, koju jasno izražavaju zapovijed bratske ljubavi i snažne Isusove riječi: »Blago vama, siromasi«, »Jao vama, bogataši«, (6, 20-24). U bîti pravi siromah je bogataš. Nije razumio dubinu otajstva Isusova srca. Njegov život može završiti samo u dubokoj tami groba, odnosno u paklu neuspjeha i potpune nemoći. Prosjak također umire. No, njegova se osoba u smrti oslobađa patnji i oskudice i njega »anđeli odnesoše u krilo Abrahamovo« (22. r.), dovršenje i ostvarenje svih Božjih obećanja.
U pozadini prizora je Abraham i njegov razgovor s bogatašem. Ponor što ga je iskopala naša sebičnost između siromaštva i bogatstva nastavlja postojati i u onostranosti. Postaje nepremostiva provalija. Ni Abraham je ne može premostiti. Nadalje, molitva koju bogataš upućuje Abrahamu da Lazar ode k braći i upozori ih, je besmislena. »Imaju Mojsija i proroke« (29. r.). Tko je odabrao način života koji je suprotan Ljubavi, ostaje zauvijek lišen milosti ljubavi i zbog toga mu je onemogućen susret ljubavi s braćom.

MEDITACIJA

Prispodoba o bogatašu i Lazaru odiše velikom jednostavnošću: Bog nas stavlja pred sud kojeg izriče svakome od nas i pred obraćenje koje od nas zahtijeva. Bogati gavan otkriva, nažalost prekasno, tko je zapravo Gospodin. U tom trenutku ne nalazi mogućnost druge pomoći već jedino da Lazar ode upozoriti njegovu braću da promijene svoj život i ne dođu i oni u mjesto muka u kojem se on nalazi. No Abraham mu odgovara: »Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih netko ustane« (Lk 16, 31).
Problem kojeg nam evanđelje iznosi je upravo taj da shvatimo da obraćenje zahtijeva slušanje Božje riječi. Da se obratimo apsolutno je potrebno pozorno slušati riječ Božju. Treba dopustiti Riječi da siđe u naše srce. No, da je mognemo plodonosno primiti nužno je otvoriti naše srce da joj dopustimo prodrijeti u dubinu. Obraćenje je uvijek problem srca, to jest problem nutrine, temeljito napuštanje svake stvari s nakanom da dopustimo da Bog raspolaže čitavim našim životom. Možemo također reći da obraćenje znači zaustaviti prste da se grčevito nečega ne uhvate, kako bismo se potpuno predali u ruke Božje (Mt 6, 25s.), odnosno da ovisimo samo o njemu.
Istinski siromah, kad je uistinu takav, potpuno ovisi o Božjoj ljubavi, u svemu slobodan i na raspolaganju njegovoj ljubavi. Bogataš se pak sve više i dublje ukopava u ovaj svijet. Baš zato nije mu lako shvatiti siromahe jer ne dokučuje vrijednost ljudskog života i onda niti obraćenja. Svjedočanstvo koje moramo dati o svojoj vjeri upravo je obraćenje koje bezuvjetno zalaže čitavo postojanje kao cjelinu, također i potpuno povjerenje u milost Božju. No to svjedočanstvo zahtijeva dugotrajnu borbu; znači povjeriti se bez oklijevanja Bogu koji nas odabire od vječnosti. Ono nije nikad neko naše postignuće, već dar ljubavi na koji se odgovara jedino ljubavlju. U nebo se ne ide ‘izvaljeni na udobnim ležaljkama’. Ne može se živjeti ne brinući se za narod koji je ozbiljno ugrožen. »Orgija onih koji bezbrižno žive je završena«. Treba »poći u progonstvo na čelu onih koji se odvode u ropstvo«.
Bogati gavan nije jednostavno osuđen zbog svog bogatstva, nego zato što nije znao ponuditi svoju pomoć siromahu, koji je bio bez ičega i bolestan, koji je umirao pred njegovim vratima. Grijeh je bogatstvo koje dopušta da siromasi umiru na njegovim vratima; grijeh je izostanak solidarnosti koji dijeli ljude.

MOLITVA

Uzmi, Gospodine, i primi svu moju slobodu, moje misli, moj um i svu moju volju, sve što imam i posjedujem; ti si mi to dao, Gospodine, i k tebi to vraćam; sve je tvoje, raspolaži s time po svojoj miloj volji; daj mi svoju ljubav i svoju milost, to mi je dovoljno (Ignacije Lojolski).

KONTEMPLACIJA

U siromaštvu učenika i apostola naslovnik evanđelja može dokučiti sâm znak sadržaja poruke. Siromaštvo propovjednika je, da tako kažemo, sakrament, to jest vidljivo očitovanje evanđelja i čovjeka koji se daje zahvatiti evanđeljem. Srce radosne vijesti, da kraljevstvo Božje dolazi i da prolazi obličje ovoga svijeta, da je uskrsnuo onaj koji je raspet i da smrt znači život, ali da pravi život uvijek prelazi preko smrti, sve to apostol ne može naviještati samo riječima, nego samim načinom svog života. On sâm mora utjeloviti tu poruku. Kristov križ i nada u uskrsnuće očituju se u tome da su apostoli raspeti-s-Kristom, što onda znači da »sve do ovoga časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i patimo se radeći svojim rukama« (usp. 1 Kor 4, 11ss.). U siromaštvu apostola je moguće shvatiti poruku križa i uskrsnuća. Propovjednik postaje tako živi znak svoje poruke, znak da prolazi obličje ovoga svijeta i da nas Gospodin dolazi osloboditi […]. No, siromaštvo mora istovremeno izražavati posvećenost u korist bližnjega. Želi li se slijediti Isusa treba biti spremni sve što se posjeduje dati siromasima. Kao što Isusovo siromaštvo označava njegovu ljubav za ljude – »Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite« (2 Kor 8, 9) – tako i siromaštvo učenikâ služi da se ljubi sve ljude, a osobito najsiromašnije, kao Isusovu braću i sestre. Siromaštvo vodi k solidarnosti sa siromasima, k većoj solidarnosti u ljubavi. Samo onaj tko je siromašan može biti uistinu prijatelj siromašnih, malenih, onih koji su na rubu […]. Morat ćemo si dakle postaviti ozbiljno pitanje: jesu li u zajednici siromasi ‘ljubljeni’ kao što su bili za Isusa, ili su to, naprotiv, bogataši, školovani, vrjedniji i poznatiji, oni s kojima je moguće ‘dijalogizirati’? Tko je osobiti subjekt našeg zanimanja i naše ljubavi? (G. GRESHAKE, Essere presi. Teologia e spiritualità del ministero sacerdotale, Brescia 1984, str. 193s.).

ACTIO

Često ponavljaj i živi danas Riječ:
»Gospodin potlačenima vraća pravicu, a gladnima kruha daje« (Ps 146, 7).

ZA DUHOVNO ČITANJE

Iskustvo hoda siromaštva je hod oslobođenja, radosti i oduševljenja – jer nas tijesno povezuje s Kristom – daje nam neočekivano iskusiti snagu križa, njegovu moć obnoviti i ona najtvrdokornija stanja, koja nas najviše ljute zbog svoje nepromjenjivosti.
Malo ukusa, pozornosti, zalaganja za više strogosti, siromaštva, pokore, odricanja, za sve je trenutak otkrića evanđeoskih stranica. Bez tog napora one ostaju nijeme; kad se god učini neki makar i mali pomak u tom smjeru, tada Isusove riječi postaju aktualne i snažne, dobivaju na vrijednosti, opažamo da živimo nešto od radosti, od oduševljenja Dvanaestorice koji su hodili putovima Palestine idući za Isusom nakon što su mu rekli: »Učitelju, evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom« (C. M. MARTINI, Dizionario spirituale. Piccola guida per l’anima [Duhovni rječnik. Mali vodič za dušu], Casal Monferrato, 1997, str. 138).