Svetkovina Svete Marije Bogorodice

28

Nova godina – Svjetski dan mira (1. siječnja 2020.)

LECTIO

Prvo čitanje: Brojevi 6, 22-27

22 Reče Gospodin Mojsiju: 23 »Reci Aronu i njegovim sinovima:
Ovako blagoslivljajte Izraelce:
24 Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!
25 Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude!
26 Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!
27 Tako neka zazivaju ime moje nad sinove Izraelove i ja ću ih blagoslivljati.«

Riječ Gospodnja

Prvi dan građanske godine Crkva slavi svetkovinu Marije Bogorodice, iako se biblijska čitanja, umjesto na Mariju, usredotočuju na Sina Marijina i njegovo ime, budući da, daleko od toga da umanjuje Marijinu ulogu u životu Crkve, upravo je naglašava smjestivši je kao majku uz Sina.
Ovo čitanje donosi drevni blagoslov koji su svećenici podjeljivali narodu u predvečerje liturgijskih svetkovina, osobito na novu godinu. Blagoslivljati narod bijaše isključivo pravo kralja (usp. 2 Sam 6,18; 1 Kr 8, 14.55) i svećenika (usp. Pnz 10, 8; 21,5), koji su to činili u Božje ime. Tekst blagoslova spominje dobra koja će Bog dati narodu koji je u njegovoj prisutnosti. Posebno su znakovita dva izraza kojima tekst blagoslova počinje i završava: blagoslov («neka te blagoslovi»: r. 24) i mir «i mir ti donese»: r. 26). Prvi ukazuje na Božje djelovanje prema narodu, a to je dobrohotnost, zaštita i naklonost (usp. Ps 4, 7; 31, 17) i znači zazvati na nj njegovo ime (r. 27) jer je Gospodin izvor spasenja. Drugi označuje sadržaj Božjih darova, koji se sažima u mesijanskom daru mira, tj. punine sreće (usp. Ps 121, 6-7; Iv 14, 27). Riječ šalom ima veoma široko značenje i obuhvaća puninu, cjelovitost života, no iznad svega stanje čovjeka koji živi u skladu s Bogom, sa samim sobom i s prirodom.
To je novi čovjek, potpuno otvoren Bogu, kojega je Isus lik i uzorak, jer se u Njemu ostvaruje susret ljudske i božanske slobode. A Bog je daje onome tko je traži u solidarnosti među ljudima.

Drugo čitanje: Poslanica Galaćanima 4, 4-7

Braćo:
4 Kada dođe punina vremena, odasla Boga Sina svoga: od žene bî rođen, Zakonu podložan 5 da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. 6 A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: Abba! Oče! 7 Tako više nisi rob, nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.

Riječ Gospodnja

Ovaj slavni Pavlov tekst je kristološki ulomak koji nam govori o Isusu, o Mariji, plodnom tlu koje je primilo Sina Božjega, i o kršćanskom iskustvu. Isusov dolazak na svijet označio je dovršenost vremena i ispunio je drevna obećanja o povratku čovjeka u život zajedništva s Bogom: »Kada dođe punina vremena, odasla Boga Sina svoga: od žene bî rođen, Zakon podložan da podložnike Zakona otkupi« (rr. 4-5).
Bog je prvi djelovao poslavši Sina, a čovjek je ponovno bio uzdignut na sinovsko dostojanstvo. Na taj je način Isus u pravom smislu riječi povijesno postao dio čovječanstva, podvrgnuvši se zakonima i ljudskim uvjetima, a čovječanstvo se na neki način, poistovjetilo s Kristom, tvoreći s njime jednu jedinu stvarnost (usp. Rim 1, 3). A sve to po utrobi jedne žene, poput najobičnijeg čovjeka, u potpunoj i normalnoj ljudskosti. Pavao ovdje prikazuje obrazac svakog osloboditeljskog djelovanja: uranjanje Krista u ljudsko siromaštvo, samooslobođenje njegovom božanskom snagom i privlačenje čovječanstva k sebi. To poslanje Sina imalo je samo jedan cilj, a taj je objaviti pravi smisao života i uistinu nas učiniti posvojenom djecom istoga Oca (r. 7; usp. Rim 8, 15-17). A znak ove stvarne preobrazbe, koju Apostol ističe, je molitva povjerenja koju Duh Sveti pobuđuje u srcu vjernika, čineći ga da govori: »Abbà, Oče« (r. 6), i da se pred Bogom ne osjeća robom već slobodnim, u slobodi djeteta Božjeg. Marija je u tom božanskom projektu bila povlašteno oruđe.
Nazivati Mariju »Bogorodica« znači, dakle, poznavati srce otajstva utjelovljenja i same povijesti spasenja.

Evanđelje: Luka 2, 16-21

U ono vrijeme:
16 Pastiri pohite u Betlehem i pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. 17 Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. 18 A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovjedali pastiri. 19 Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. 20 Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno. 21 Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.

Riječ Gospodnja

Ponovno se naviješta evanđelje božićne mise zornice, ali s dodatkom 21. retka koji govori o obrezanju dječaka Isusa. Tema čitanja je dodatno razmišljanje o otajstvu utjelovljenja. Pastiri trče do betlehemske špilje, nalaze dijete u jaslama i, pošto su mu se poklonili, pripovijedaju drugima o tom događaju i svi ostaju zadivljeni (rr. 16-18). Potom se vraćaju k svojim stadima u radosti i zahvaljivanju za taj izvanredni doživljaj (r. 20).
Osam dana nakon rođenja djeteta slavljen je obred obrezanja kojim je ono postalo članom izabranog naroda (usp. Post 17, 2-17) i na kojem je dobilo ime »Isus«, što znači »Bog spašava« (usp. Mt 1, 21). Pred svim tim događajima Marija sve čuva u svom srcu i o svima njima razmišlja, dajući im pravi smisao: »Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu« (r. 19). Na taj se način Marija pojavljuje kao majka koja znade tumačiti događaje Sina.
Postoje, dakle, različiti stavovi koji se mogu zauzeti pred Kristom: spremno i radosno traganje pastira, čuđenje i hvaljenje onih koji su se uključili u događaj, pripovijedanje drugima o proživljenom iskustvu. Prema evanđelistu samo Marija zauzima stav pravog vjernika, jer ono što sluša zna sačuvati s jednostavnošću i ono što vidi vjerom promišljati, da bi sve to pohranila u svoje srce, i spasenje koje joj Bog pruža preobrazila u molitvu.

MEDITACIJA

Prvi dan građanske godine već se duže vremena u cijelom svijetu slavi kao »dan mira« u ime Marije, majke Božje i majke Crkve. Mir ( = šalom) je najizvrsniji mesijanski dar što ga je uskrsli Isus donio svojim učenicima (usp. Iv 20, 19-21); on je spasenje ljudi i konačno pomirenje s Bogom. No, mir Kristov je također čovjekov mir, bogat ljudskim, društvenim i političkim vrijednostima, koji nalazi svoj temelj, da kažemo riječima enciklike Pacem in terris Ivana XXIII., u uvjetima istine, pravednosti, ljubavi i slobode, koje su četiri stupa na kojima počiva kuća mira.
Trajni Božji blagoslov u prvom savezu, Kristovo djelovanje u korist čitavog čovječanstva i svakoga njezinog pojedinca, samo ime dano Isusu koje podsjeća na njegovo poslanje spasitelja, sve su to događaji na razini mira, saveza i bratstva. Bog nije stvorio čovjeka za rat, nego za mir i bratstvo. Zlu se u svim njegovim različitim oblicima suprotstavlja jedino trajnim odgajanjem za mir. Onaj mir što nam ga Djevica Marija, Kraljica mira, može pribaviti od Oca: biblijski šalom dolazi od Boga i povezan je s pravednošću. Korijen mira počiva u srcu čovjeka, tj. u odbacivanju idolopoklonstva, jer nema mira bez istinskog obraćenja, nema mira bez napetosti (usp. Mt 10,34). Kristov mir nije poput onog od svijeta, jer mir Isusov zahtijeva udaljavanje od svjetovnoga načina razmišljanja. Kristovim dolaskom mir je ponuđen svakome od nas, jer se rađa iz srca Boga koji je ljubav.

MOLITVA

Na početku nove godine, Gospodine, želimo ti se moliti upirući pogled na Mariju, na onu koja, jer je majka tvog Sina i naša majka, može učiniti mogućom civilizaciju ljubavi i mira za čitavo čovječanstvo. Iznad svega ti želimo zahvaliti na dragocjenom daru Marije: Ti si je odabrao kao najljepši cvijet čovječanstva, da bi Isus mogao doći među nas i donijeti nam tvoju Riječ života, obdariti nas Duhom Svetim tješiteljem srdaca, i da bismo te mi mogli zvati imenom Oca. Osposobi nas da hodimo stazom evanđelja mira, kako je to na svom zemaljskom hodočašću činila Marija, živeći u tišini i skrovitosti kućnog ognjišta, da budemo otvoreni navještaju »radosne vijesti« koju je tvoj Sin donio k nama, da se umijemo suočiti sa životnim kušnjama s poniznošću i dubokom vjerom, i s pouzdanjem u tebe na času našeg povratka u kuću Očevu gdje nas Ti očekuješ.
Napose te molimo za mir u svijetu, uvjereni da je dužnost sviju poznavati probleme koji stoje iza sadašnjih teških podjela da potpomognemo i podupremo svaki hod i svaki prijedlog mira i pravednosti. Potakni nositelje vlasti i ljude mira da učine da razvoj bude moguć svim narodima i na jednak način, i da solidarnost bude takva da bogate zemlje i ekonomski mognu potpomagati najsiromašnije narode. Osposobi svakog čovjeka da razumije kako pravi mir i prava sreća dolaze od tebe koji si Bog mira.

KONTEMPLACIJA

Pjevajte u iščekivanju zore, pjevajte tiho, u zaglušeno uho svijeta! Pjevajte na koljenima, pjevajte kao umotani u jednu maramu, kao što pjevaju trudne žene: Silni je postao poučljiv, Beskonačni malen, Jaki majušan, Svevišnji ponizan (…). Dječače koji dolaziš iz vječnosti, želim zapjevati pjesmu tvojoj Majci! I moj pjev mora biti lijep poput snijega jutrom obasjanog! Veseli se, djevice Marijo, kćeri moje zemlje, sestro moje duše, veseli se, radosti moje radosti! Ja sam poput lutalice u noći, ali ti si krov pod svodom! Ja sam žedna posuda, ali ti si otvoreno more Gospodina!
Veseli se, djevice Marijo! Blaženi oni koje te nazivaju blaženom! Nikad više ljudsko srce neće drhtati! Ja sam samo jedna ljubav, želim svima ponavljati: jedna od vas je odabrana od Gospodina! Blaženi oni koje te nazivaju blaženom! (GERTRUD VON LE FORT, Inni alla Chiesa, Brescia 1947, str. 64-65).

AKCIJA

Često ponavljaj i živi danas Riječ: »Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu« (Lk 2, 19).

ZA DUHOVNO ČITANJE

»Djevica se Marija, koja je po anđelovu navještenju srcem i tijelom primila Božju Riječ i donijela svijetu Život, naime priznaje časti kao prava Božja i Otkupiteljeva Majka. Na uzvišeniji način otkupljena s obzirom na zasluge svojega Sina i s njime sjedinjena tijesnom i nerazrješivom svezom, obdarena je ovom najvišom zadaćom i dostojanstvom: da bude roditeljicom Sina Božjega te stoga predraga kći Očeva i svetište Duha Svetoga; po tom daru iznimne milosti nadaleko nadvisuje sve druge stvorove, i nebeske i zemaljske. No ujedno se u Adamovu rodu našla povezanom sa svim ljudima potrebnima spasenja, štoviše ona je »uistinu majkom udova (Kristovih)… jer je ljubavlju sudjelovala da se u Crkvi rode vjernici, koji su udovi one Glave« (Sv. Augustin). Stoga se ona također pozdravlja kao najizvrsniji i posve jedinstveni ud Crkve te kao njezin pralik i najizvrsniji uzor u vjeri i ljubavi; Katolička je crkva, poučena Duhom Svetim, prati s osjećajem djetinje odanosti kao preljubaznu majku«. (LG 53).