U požeškoj Katedrali biskup krstio peto dijete roditelja Mitrović

8

Na blagdan Svete Obitelji, 29. prosinca požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u Katedrali sv. Terezije Avilske euharistijsko slavlje tijekom kojeg je krstio Tereziju, peto dijete Mirka i Danijele Mitrović.  Koncelebrirali su svećenici djelatni u Župi sv. Terezije Avilske i u središnjim biskupijskim ustanovama.

U razgovoru koji je na početku homilije biskup zapodjenuo s nazočnom djecom, zanimao se kako su, ustvrdivši da su dobro jer nema škole, a da su izvrsno što je Božić. Poručio im je da je lijepo što postoje, i da bi – ne samo njihove obitelji – nego i svijet bez njih bio tužniji i siromašniji. Rekao je da se zajedno s njima raduje što su roditelji Mitrović odlučili rođenjem petog djeteta obogatiti domovinu novim Božjim stvorenjem.  Ustvrdio je kako Riječ Božja u sva tri naviještena čitanja govori o važnoj činjenici, da je Bog smislio čovjeka kao muško i žensko, i da je ustanovio brak kao zajedništvo njihove ljubavi iz koje se rađa potomstvo. Napomenuvši da brak muža i žene postaje obitelj rođenjem djeteta, biskup je kazao: «Kad se od dvoje rodi treće, događa se nešto od otajstva Božjega trojstvenog života, jer Bog je zajedništvo ljubavi Oca i Sina u Duhu Svetom». Osim toga, brak i obitelj su temelj društvenog života i važna zajednica za sadašnjost i budućnost naše domovine, ustvrdio je biskup. Naglasio je da nam naviještena Božja riječ konkretno naznačuje što trebamo činiti kako bi brak i obitelj mogli ostvarivati poslanje koje imaju po Bogu i po naravnom zakonu. Božja riječ nas podsjeća da se brak ostvaruje kao odnos muža prema ženi i žene prema mužu, a obitelj  međusobni odnos oca i majke, roditelja prema djeci i djece prema roditeljima,  njihov odnos s djecom i prema starijima, i ono što je najvažnije – odnos svih članova obitelji s Bogom. Bez odnosa s Bogom, brak i obitelj ostaju siromašni za jednu svoju bitnu sastavnicu,  upozorio je biskup, i pozvao sudionike slavlje da provjere koliko je danas u Hrvatskoj Bog uistinu sastavni dio poimanja braka i obitelji.

Sveti Pavao u ulomku drugog čitanja iz Poslanice Kološanima, nakon što nas je podsjetio na izvanredno veliko dostojanstvo primljeno u krštenju kao Božji izabranici, sveti i ljubljeni, poziva nas da zaodjenemo, ne svoja tijela najmodernijom odjećom, nego svoja srca duhovnom odjećom koja se zove: milosrđe, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, podnošenje jedni drugih i praštanje jedni drugima. Na temelju tih Pavlovih riječi biskup je ustvrdio da se uspješan brak i stabilna obitelj ne izgrađuju ponajprije priskrbljivanjem materijalnih dobara, koja su doduše nužna i potrebna, nego usvajanjem duhovnih vrijednosti i izgrađivanjem međusobnih odnosa članova obitelji i  njihova odnosa s Bogom i Isusom Kristom, čija riječ i ljubav uvijek trebaju biti u središtu braka i obitelji. Kazao je da se navedene duhovne stvarnosti mogu ostvarivati u braku i obitelji uz pomoć Božju te je pozvao sudionike slavlja na molitvu da u Požegi i cijeloj Hrvatskoj bude što više ljudi čija su srca ispunjena Božjom riječju i ljubavlju, i koji iz svog odnosa s Bogom izgrađuju odnosa sa svojim bližnjima. Tumačeći Pavlovu zapovijed ženama da se pokoravaju svojim muževima, biskup je rekao da je svjestan kako mnoge suvremene žene s prezirom odbacuju te Pavlove riječi kao mišljenje dugovano onodobnom društvu koje danas nema  značenja, naglasio je da se navedena Pavlova tvrdnja ispravno razumije samo ako joj se pridodaju njegove riječi »kao Gospodinu«. Naime, Gospodin naš Isusu Krist – kako smo čuli u evanđeoskom ulomku – sav se iz ljubavi podložio naumu i volji Očevoj, počevši od siromašne štalice, preko progonstva u Egipat pa sve do križa. «Ljubav je uvijek podložnost drugome, jer ona je za drugoga, i po toj podložnosti drugome u ljubavi ostvarujemo se u svom ljudskom identitetu i dostojanstvu. Kad toga nema, zavlada sebičnost, inzistiranje na vlastitim pravima, i na koncu s takvih polazišta redovito dolazi do svađa, sukoba i rastava.  Umjesto zajedništva koje se ostvaruje kad bračni drugovi žive jedno za drugo, dogodila se sebičnost udvoje koja ih je razorila, otuđila i udaljila. Kad, naprotiv, shvatimo i prihvatimo da nas je smislio Bog koji nas je stvorio na sliku ljubavi svoga trojstvenog života, i svjesno nastojimo izgrađivati odnose ljubavi i nesebičnosti, onda se u braku i obitelji rađa sklad na sliku Božjega zajedništva«, ustvrdio je biskup. Pripomenuo je da, ljudski gledano, takvo poimanje braka i obitelji može izgledati nedostižnim idealom. Međutim, jer su brak i obitelj Božji naum, oni se ne ostvaruju iz naših ljudskih nego iz Božjih mogućnosti s kojima trebamo surađivati.

Napomenuvši kako i sv. Pavao i pisac Knjige Sirahove u ulomku prvog čitanja ističu mjesto djece u obitelji kao ploda ljubavi muža i žene, biskup je kazao kako je teško razumjeti supružnike koji ne žele da njihova ljubav u braku bude stvaralačka i plodna, ograničavajući se na jedno ili nijedno dijete, opravdavajući takav stav težinom rađanja i odgoja djece. Kad god se radi o vrijednostima našeg postojanja, one se ne ostvaruju na lagan i lagodan način, ustvrdio je biskup, dodavši kako je ljubav po svojoj naravi povezana sa žrtvom, i da se upravo u tome krije šansa novoga i uspješnog života koji nam je Krist podario svojim križem. Zahvalio je supružnicima Mitrović što su razumjeli da nema braka bez križa ni plodne ljubavi bez žrtve, i što nisu dopustili da ih nedobronamjerni komentari i možebitni prezir okoline spriječe u velikodušnom opredjeljenju za život. Njima i svim drugim sudionicima slavlja poželio je da ohrabreni Božjom riječju i primjerom Svete Obitelji imaju odvažnosti misliti, osjećati i djelovati – ne po sitnim i sebičnim ljudskim željama i interesima – nego u skladu s velikim i spasonosnim Božjim naumima.