Misa zahvalnica na Staru godinu u požeškoj Katedrali

7

Uvečer, 31. prosinca požeški biskup Antun Škvorčević slavio je svetu misu zahvalnicu u požeškoj Katedrali, u zajedništvu sa svećenicima djelatnima u središnjim biskupijskim ustanovama i župi sv. Terezije Avilske te vjernicima grada Požege.

U homiliji biskup je podsjetio da poslovni ljudi ovih dana procjenjuju je li 2019. godina bila gospodarski uspješna, a da nas večeras Božja riječ poziva na još važniji iskorak.  Ustvrdivši kako evanđelist Ivan u prologu svog evanđelja, koje je naviješteno, oslikava Božji projekt o svijetu, napose o čovjeku, biskup je upitao uspijeva li taj Božji projekt u današnjem društvu, napose u svakom pojedinom od nas. Kazao je da sv. Ivan najprije tvrdi kako svijet postoji po Riječi,  koja je oduvijek bila u Bogu i koju je Bog izrekao kad je stvarao svijet: «I reče Bog…i bî». Sav dakle stvoreni svijet pokrenula je u postojanje moćna Božja stvoriteljska Riječ, Sin njegov odvijeka te je on stoga dobar: «I vidje Bog da je dobro». Zato je na svršetku jedne godine najljepše Bogu zahvaliti za čudesni svijet u koji je svatko od nas ušao svojim rođenjem, ustvrdio je biskup. Nadalje, sv. Ivan nas uvjerava kako je ta moćna Božja Riječ u određenom povijesnom trenutku tijelom postala u čovjeku Isusu, u kojem je u punini ostvaren Božjeg projekt o čovjeku kao vrhuncu njegova stvaranja. Riječ je tijelom postala da bi ljudi koji u nju povjeruju, tvrdi sv. Ivan,  primili moć postati djeca Božja, njegovi sinovi i kćeri, naglasio je biskup. Upozorio je na značenje pojma „postati“, koji tumači da se djelovanje Riječi zbiva na razini „biti“ a ne tek na razini dobiti ili imanja, istaknuvši da smo u taj božanski dinamizam ušli svojim krštenjem.  Poručio je sudionicima slavlja da se Božji projekt o njima tijekom ove godine uspješno ostvarivao onoliko koliko su se svaki dan molitvom i na druge načine otvarali Isusu Kristu i njegovoj djelatnoj prisutnosti u njihovim životima, svjedočili kako im je on prvi i najvažniji, a svojim djelovanjem očitovali da su njegovi sinovi i kćeri. Izrazio je radost što su dolaskom na ovu misu zahvalnicu potvrdili  kako prijelaz iz stare u novu godinu ne žele svesti tek na hranu, piće i zabavu, nego ga osvijetliti Božjom Riječju i prepoznati se u njegovu naumu o nama.

Povezujući evanđeosku poruku s prvim današnjim čitanjem iz Prve poslanice sv. Ivana Apostola, biskup je upozorio kako isti Apostol u evanđelju govori o onome što je bilo na početku, a u ulomku iz Poslanice o posljednjem času, naglasivši da vrijeme u njegovu poimanju nema kronološko nego teološko značenje. Govoreći o posljednjem času evanđelist produbljuje svoje tvrdnje o kršćanima kao sinovima i kćerima Božjim i upozorava da su se pojavili mnogi antikristi. Biskup je podsjetio sudionike slavlja da su kroz krštenje ugrađeni u zajednicu onih koji vjeruju u Isusa Krista, kojoj je ime Crkva. Pojasnio je kako antikristi o kojima govori sv. Ivan nisu nekršteni nevjernici, nego oni koji su nekoć po krštenju bili dionici zajedništva Crkve, ali su ga napustili i kao heretici djeluju protiv istinskog Krista. Također je pojasnio da suprotstavljanje «mi i oni» u Ivanovoj Poslanici nije političkog ili drugog društvenog tipa kojim se promiče isključivost, kako bi netko u prvi mah mogao pomisliti, nego je tu riječ o onima koji su ostali povezani s Isusom Kristom u zajedništvu njegove Crkve nasuprot onima koji su se iz tog zajedništva isključili ali unatoč tome po krsnom stanju s njime trajno ostali povezani, te ih Ivan ne prezire i ne odbacuje, nego poziva da se u njega potpuno vrate. Kad sv. Ivan kaže da je posljednji čas, on time hoće reći da u konačnici svaki čovjek mora imati jasnoću čiji je, kome želi pripadati, opredijeliti se biti istinski Kristov ili nečiji drugi. Ima ljudi u Hrvatskoj koji, unatoč tome što su kršteni, djeluju protiv Crkve, protiv Krista, jednostavno ponašaju se u društvu po načelu „protiv drugoga“. Isus ne nastupa  protiv drugoga, nego je sav za njega. On za nas, mi za njega,  mi s njime i jedni za druge, to je moć onih koji su postali djeca Božja i koji žive zajedništvo Crkve, zaključio je biskup.

Pozvao je sudionike slavlja neka zahvale Bogu što im je i ove godine pomogao da ga ne zaborave, da ne zanemare Isusa Krista u Crkvi, koja je njegovo djelo, što su s njime i ove godine bolje razumjeli sebe i stvarnost oko sebe, te i u najvećim nevoljama i s najtežim ranama iz vjere živjeli svjetlo nade. Zahvalio je svim svećenicima, djelatnima u središnjim ustanovama, u župi Sv. Terezije Avilske i u drugim župama Požeške biskupije za sve ono što su nastojali u ime Isusovo činiti, surađujući jedni s drugima, s biskupom i s vjernicima. Zahvalio je Bogu za sve što je tijekom minule godine ostvarivao u Požeškoj biskupiji kroz mnoge požrtvovne ljude, u obiteljima i školama, osobito katoličkim, koje su dragocjeno zajedništvo učenja, odgoja i obrazovanja. Poželio je da Bog uzvrati svima za sva dobra i plemenita nastojanja, za žrtve uložene u naše zajedništvo vjere, nade i ljubavi,  u dobro Isusove Crkve, i po njezinom služenju u dobro našega naroda.