Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
U svojoj poruci za ovogodišnju korizmu u Godini Božje riječi, pod naslovom »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka« (Ps 119, 105), biskup Antun potaknuo nas je da se zajednički i pojedinačno hranimo Božjom riječju na »način na koji je Crkva od starine pristupala čitanju Svetog Pisma a koji se naziva lectio divina – božansko čitanje.«
Zbog opasnosti od zaraze koronavirusom onemogućeno nam je slušanje navještaja Božje riječi u liturgijskim slavljima u našim crkvama. Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u mračnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 20, 1-9)
U ono vrijeme:
¹ Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. ² Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
³ Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. ⁴ Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. ⁵ Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. ⁶ Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže ⁷ i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednom mjestu.
⁸ Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. ⁹ Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
Poticaj na razmišljanje
Prije negoli će se susresti s uskrslim Gospodinom, učenici proživljavaju bolno iskustvo praznog groba: utvrđuju odsutnost Isusova tijela. Četvrti evanđelist jako naglašava tu činjenicu, uvodeći u dijalektiku vjerničkog gledanja koje se postupno razvija i raste u 20. i 21. poglavlju, pozivajući i čitatelja i sve koji ne vidješe a vjeruju (20,29). U ovoj je perikopi to izraženo upotrebom triju različitih glagola: ugleda, opazi i vidje (rr. 1, 5.6.8), koji su inačice ljudske radnje gledanja.
Izvještaje o uskrsnuću otvaraju dva vremenska pojašnjenja: »Prvi dan u tjednu« i »Još za mraka«. Dan kojim započinje novi tjedan tako će postati početak novog stvaranja, pravi ‘dan Gospodnji’ (dies dominica), u kojem vjera koja ljubi, još neobasjana svjetlom Uskrsloga, ipak hodi u tami, i odlazi iznad smrti.
Marija Magdalena je pralik te vjernosti. Došavši na grob – po svemu sudeći ne sama, kako pokazuje množina u r. 2b – »opazi« (blépei, r. 1) da je kamen s groba dignut. Sva obuzeta tim što je vidjela, ne primjećuje ništa drugo osim toga i odmah trči nestanak Gospodina prijaviti Petru – čiju važnost u uskrsnim događajima ističu sve predaje – i »učeniku kojega je Isus ljubio«, a to je po svemu sudeći isti onaj Ivan kojemu predaja pripisuje četvrto evanđelje. Ovaj posljednji stiže prvi na grob, ali odmah u nj ne ulazi. I on najprije »opazi« (blépei, r. 5) povoje gdje leže. Stiže Petar; ulazi i »ugleda« (theorêi, r. 6) povoje gdje leže – što navodi na pomisao da su ostali na svom mjestu, bez tijela oko kojeg su bili omotani – i ubrus koji pokrivaše lice, svijen i odložen sa strane.
Evanđelist nam daje dragocjene zabilježbe. Znakovito je razlikovanje ovih pojedinosti od onih koji se odnose na uskrišenje Lazarovo (11,44). Pomni Petrov pogled na svaku pojedinost unutar praznog groba stvara ozračje velike tišine, zaustavljenog pitanja… »Tada uđe i onaj drugi učenik, i vidje i povjerova« (r. 8). Glagol koji je ovdje upotrijebljen je êiden. Da se shvati njegovo značenje dovoljno je pomisliti da od njega potječe riječ »ideja«. Učenik, sada, vidjevši, shvaća što se dogodilo. Od stvarnosti koju vidi pred sobom prelazi na onu skriveniju, dolazi do vjere, premda još nejasne, kako pokazuju 9. redak i nastavak izvještaja, iz kojeg proizlazi da čovjek nema vjeru kao trajni posjed, već je ona početak zajedničkog hoda s Gospodinom, zajedništvo koje se održava živim i produbljuje, kako bi doseglo do punine života s njime u kraljevstvu svjetla bez kraja i konca.
Molitva
Učini, Gospodine, da osjetimo da nas ti koji si Prisutni pozivaš, gledaš i poznaješ, i da tako možemo otkriti jedincatu vrijednost našeg postojanja usred beskrajnog mnoštva drugih stvorova.
Daruj nam ponizno srce, otvoreno i raspoloživo, da te mognemo susresti i dopustiti ti da na nas staviš svoj božanski pečat, koji je kao rana duboka, bol i radost bez imena: sigurnost da smo stvoreni za tebe, da ti pripadamo i da ne možemo željeti drugo, nego zajedništvo života s tobom, svojim jedinim Gospodinom.
K Tebi ovoga uskrsnog jutra želimo prići bosih nogu nade, da te dotaknemo praznom rukom siromaštva, da te gledamo čistim očima ljubavi i da te slušamo otvorenih ušiju vjere. I dok, s drhtanjem, dolazimo k Tebi, zazivamo tvoje ime, koje poput glazbe i pjesme odzvanja u najdubljoj nutrini našeg srca, gdje Duh Sveti neizrecivim uzdasima oplakuje našu bol, te nas slatkoćom i snagom potiče na put ljubavi.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore (Kol 3, 1).
