Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
U svojoj poruci za ovogodišnju korizmu u Godini Božje riječi, pod naslovom »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka« (Ps 119, 105), biskup Antun potaknuo nas je da se zajednički i pojedinačno hranimo Božjom riječju na »način na koji je Crkva od starine pristupala čitanju Svetog Pisma a koji se naziva lectio divina – božansko čitanje.«
Zbog opasnosti od zaraze koronavirusom onemogućeno nam je slušanje navještaja Božje riječi u liturgijskim slavljima u našim crkvama. Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u mračnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 20, 11-18)
U ono vrijeme: ¹¹ Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob ¹² i ugleda kako dva anđela u bjelini sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu. ¹³ Kažu joj oni: »Ženo, što plačeš?« Odgovori im: »Uzeše Gospodina moga, i ne znam gdje ga staviše.«
¹⁴ Rekavši to, obazre se i ugleda Isus gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. ¹⁵ Kače joj Isus: »Ženo, što plačeš? Koga tražiš?« Ona, misleći da je to vrtlar, reče mu: »Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio, i ja ću ga uzeti.« ¹⁶ Kaže joj Isus: »Marijo!« Ona se okrene te će mu hebrejski: »Rabbuni!« – što znači: »Učitelju!« ¹⁷ Kaže joj Isus: »Ne zadržavaj se sa mnom, tȁ još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svome i Ocu vašemu, Bogu svome i Bogu vašemu.«
¹⁸ Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: »Vidjela sam Gospodina, i on mi je to rekao.«
Poticaj na razmišljanje
Narativna dinamika dvadesetog poglavlja Ivanova evanđelja vođena je postupnim rastom koji pokazuje kako je rođena i kako se razvijala vjera prvih učenika uskrslog Isusa. Nakon pronalaska praznog groba (r. 1-10), gdje je početna vjera ljubljenog učenika samo prvi stupanj potpune uskrsne vjere, ulomak pokazuje drugi stupanj, onaj produbljivanja vjere u Uskrsloga po osobnom iskustvu Marije Magdalene: s vidljivih znakova Isusove odsutnosti prelazi se na njegovu živu nazočnost. Učenik je pozvan Gospodinovu osobu gledati očima vjere.
Ulomak se sastoji od dva dijela: a) ukazanje anđelâ Mariji (r. 11-13); b) Isusovo ukazanje toj ženi (r. 14-18). Marija se mora osloboditi odveć osjetilne navezanosti na zemaljskog Isusa. Nadilaženje zemaljskog gledanja na Isusa omogućuje učeniku da susretne Gospodina. Marija do vjere u Krista ne dolazi po anđelima, koji služe kao puki sugovornici: »Što plačeš?« (r. 13), nego tek onda kad je Isus naziva imenom: »Marijo!« (r. 16), započinjući u njoj novi život. Nakon što je Marija Magdalena u njemu prepoznala »Učitelja« (r. 16), Isus je poziva da događaj uskrsnuća navijesti drugim učenicima. Ona je sada simbol potpune vjere, koja se stavlja u misionarsku i evangelizacijsku službu Isusovoj riječi: »Ode i navijesti učenicima: ‘Vidjela sam Gospodina’ i on mi je to rekao« (r. 18). Isusov susrest s Marijom Magdalenom i navještaj te žene braći šalje snažnu poruku učeniku u svakom vremenu: Gospodin je živ i svatko ga treba tražiti na putu vjere, siguran da, bude li on izvršio svoju zadaću, Gospodin neće zakasniti da mu dođe u susret i da se dade prepoznati.
Molitva
Duše Sveti, kako te malo zazivam i kako se malo pouzdajem u tebe i u tvoje otajstveno djelovanje. U nekim trenucima sve pokrećeš, u nekim pak prigodama kao da si odsutan. No, ti si neophodan za evangelizaciju, jer bez tebe riječi zvuče prazno, moja nastojanja su besplodni napori, moje zalaganje je uzaludno. Kako mogu donositi spasenje, ako si ti odsutan? Daj da u dubini moga bića razumijem da si ti apsolutno nužan, da shvatim koliko te trebam u mojoj službi svjedoka i evangelizatora. Daj da razumijem da si ti uvijek prisutan, i onda kad prihvaćanje evanđelja nailazi na poteškoće. Daruj mi svoj mir i hrabrost da neumorno sijem. Daj da budem uvjeren kako ti od mene tražiš sijanje, a sebi pridržavaš plodove, kojima ti po svom naumu daješ rasti i sazrijevati. Iznad svega daj mi sigurnost da si ti uvijek sa mnom u svakom trenutku moga apostolskog rada, jer ću tada biti siguran da nijedno sijanje nikada neće biti beskorisno, premda će plodove mnogo puta ubirati drugi. I da će jamačno u nebu moje oči gledati željno očekivane plodove mog i tvog rada.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Kada to čuše, bijahu duboko potreseni« (Dj 2, 37).
