Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
U svojoj poruci za ovogodišnju korizmu u Godini Božje riječi, pod naslovom »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka« (Ps 119, 105), biskup Antun potaknuo nas je da se zajednički i pojedinačno hranimo Božjom riječju na »način na koji je Crkva od starine pristupala čitanju Svetog Pisma a koji se naziva lectio divina – božansko čitanje.«
Zbog opasnosti od zaraze koronavirusom onemogućeno nam je slušanje navještaja Božje riječi u liturgijskim slavljima u našim crkvama. Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u mračnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Luki (Lk 24,35-48)
U ono vrijeme: ³⁵ Učenici pripovjede što se dogodilo na putu, i kako prepoznaše Isusa u lomljenju kruha.
³⁶ Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« ³⁷ Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. ³⁸ Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? ³⁹ Pogledajte ruke moje i noge! Tâ ja sam to! Opipajte me i vidite, jer duh tijela ni kostiju nema, kao što vidite da ja imam.«
⁴⁰ Rekavši to, pokaza im ruke i noge. ⁴¹ I dok oni od radosti još ne vjerovahu nego se čudom čuđahu, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« ⁴² Oni mu pružiše komad pečene ribe. ⁴³ On uzme i pred njima pojede.
⁴⁴ Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u prorocima i Psalmima o meni napisano.« ⁴⁵ Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: ⁴⁶ »Ovako je pisano: ‘Krist će trpjeti i, treći dan, ustati od mrtvih, ⁴⁷ i u njegovo će se Ime propovijedati obraćenje i otpuštanje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ ⁴⁸ Vi ste tomu svjedoci.«
Poticaj na razmišljanje
Evanđeoski ulomak, kojim se zaključuje izvještaj o ukazanju dvojici učenika na putu u Emaus, naglašava dokaze s obzirom na stvarnost Isusova uskrsnuća. I prva kršćanska zajednica je iskusila poteškoće u poniranju u otajstvo uskrslog Gospodina i nadvladala ih koristeći se dvostrukim dokazom. Prvi je stvarni i materijalni dokaz fizičkog kontakta učenikâ s Isusom, koji ističe tjelesnost uskrslog Krista: »Pogledajte ruke moje i noge! Tâ ja sam to! Opipajte me i vidite« (r. 39), kao i Gospodinovo traženje da pred svojima nešto pojede: »Imate li ovdje što za jelo?« (r. 39). Drugi dokaz je onaj duhovni, utemeljen na razumijevanju Svetog pisma: »Ovako je pisano« (r. 46s).
Luka jasno tumači da povijest Izraela dobiva svoj smisao i postaje razumljiva samo ako svoj vrhunac dosiže u povijesnom događaju Isusa iz Nazareta, koji je umro i uskrsnuo. Osim toga, on uči da, samo onda kad se otvore obraćenju i iskuse Božje oproštenje, ljudi mogu u potpunosti razumjeti Gospodinovu uskrsnu pobjedu. Spasenje je otvoreno svima i Crkva ima zadaću naviještati fizičku stvarnost Gospodinova uskrsnuća i njegovu vrijednost novog početka ljudske povijesti po prihvaćanju Božjeg oproštenja. Isusovo uskrsnuće je sigurni podatak na kojem se temelji vjera vjernikâ i povijest ljudi.
Molitva
Kako je, Gospodine, skučen moj pogled! Moj me današnji problem progoni, zabrinjava i zaokuplja svu moju pozornost. Trebam, naprotiv, svakodnevne stvari staviti u široki kontekst povijesti spasenja, napose s obzirom na odnos između uskrsnuća koje se već dogodilo i konačne obnove svega koja još nije ostvarena. Kad bih samo mogao odahnuti od mojih sitnih djela te od mojih malih i velikih briga.
Gospodine, pomozi mi da svakog dana imam jasnu sliku situacije, ne toliko da relativiziram svoje stvari, već da ih uvrstim u sveopći plan povijesti spasenja. Prosvijetli me i pomozi mi da ne umanjim vrijednost svakodnevice, nego da shvatim njezinu ozbiljnost i značenje unutar te povijesti. Ne živim više u vremenima neznanja, nego u vremenima obraćenja, aktivnog iščekivanja, pouzdanja, optimizma i ubrzanja dolaska Božje utjehe.
Gospodine, daj da hodim prema tim konačnim vremenima žustrim korakom, gorućim srcem, marnim rukama i s optimizmom, jer ti pripremaš rekonstrukciju svega onoga što smo tisućljećima naše povijesti izobličili .
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Vi ste tomu svjedoci« (Lk 24,48).
