Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
U svojoj poruci za ovogodišnju korizmu u Godini Božje riječi, pod naslovom »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka« (Ps 119, 105), biskup Antun potaknuo nas je da se zajednički i pojedinačno hranimo Božjom riječju na »način na koji je Crkva od starine pristupala čitanju Svetog Pisma a koji se naziva lectio divina – božansko čitanje.«
Zbog opasnosti od zaraze koronavirusom onemogućeno nam je slušanje navještaja Božje riječi u liturgijskim slavljima u našim crkvama. Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u mračnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 21, 1-14)
U ono vrijeme: ¹ Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: ² Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. ³ Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti«. Rekoše: »Idemo i mi s tobom. «Iziđoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa.
⁴ Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. ⁵ Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo.« ⁶ A on će im: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni, i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. ⁷ Tada onaj učenik koga je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Šimun Petar, čuvši da je Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. ⁸ Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mreže s ribom, jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.
⁹ Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. ¹⁰ Kaže im Isus: »Donesite riba što ih sada uloviste.« ¹¹ Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih bijaše toliko, mreža se ne raskinu. ¹² Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin. ¹³ Isus pristupi, uze kruh i dade im, a tako i ribu.
¹⁴ To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.
Poticaj na razmišljanje
‘Čudesni ribolov’ prikazuje treće ukazanje Uskrsloga učenicima-ribarima, koji su se sabrali zajedno na obalama Tiberijadskoga mora. Isusov susret sa svojima, koji su se vratili svom poslu, na simbolični način opisuje poslanje prve Crkve i svojevrsni je portret svake zajednice koja ostaje besplodna ako je lišena Krista, a postaje plodna kad je poslušna njegovoj riječi i živi od njegove prisutnosti. Tekst je na redakcijskoj razini sastavljen od dva ulomka: a) smještanje ukazanja u Galileju (r. 1-5); b) čudesni ribolov i prepoznavanje Isusa (r. 6-14).
Grupica učenika na čelu s Petrom predstavlja čitavu Crkvu u poslanju. Međutim, bez Isusa u lađi neuspjeh »ribolova« (= poslanja) je potpun, tapka u mraku noći (r. 3). Znajući da sami neće uspjeti u pothvatu, Isus intervenira – »kad je već svanulo« (r. 12) – darom svoje riječi, nagrađujući zajednicu koja je ustrajala ujedinjena u naporu apostolskog posla: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete« (r. 6). Poslušnost Riječi urodila je obilnim ulovom. Učenici su se pouzdali u Isusa i s Gospodinom su iskusili potresnu novost njihova života vjere. Isus ih potom poziva na obrok što ga je sam pripremio: »Hajde, doručkujte!« (r. 12).
U tom obroku, koji je slika euharistije, uskrsli Isus daje samoga sebe za jelo, i postaje otajstvena prisutnost. Pred božanskim otajstvom učenici su preplavljeni uzbuđenjem. Zaključak evanđelista je poziv crkvenoj zajednici u svakom vremenu da pronađe smisao vlastitog poziva prihvaćajući Isusa gospodarom života, jer u slušanju riječi i u euharistiji (= dva stola) Crkva svako svoje zalaganje među ljudima čini plodonosnim.
Molitva
Često se, Gospodine, osjećam između dvije vatre, a to su: obzir prema mišljenju drugih i potreba da kažem tvoje ime i tvoju istinu. Ne bih želio povrijediti osjetljivost onih oko mene, ali u isto vrijeme osjećam potrebu da kažem tvoje ime. Ne bih želio izgledati zaostao, ali osjećam da se bez tebe nazaduje. Moram priznati sebi i tebi da sam bio sigurniji u prošlosti: mnoge sigurnosti su podupirale i tu sigurnost tvoje jedinstvenosti. Ali moram također priznati da sada, u ovim vremenima u kojima su nestale mnoge sigurnosti, osjećam da se trebam sve više držati uz tebe i da trebam biti odvažniji u javnom i osobnom priznavanju toga. Osnaži, Gospodine, moje siromašno srce, da jedino tebe stavi ili vrati u svoje središte kao gospodara i spasitelja.
Ti mi podaj snažno iskustvo te stvarnosti, kako bih mogao reći da si ti moje spasenje i moja radost. Podaj mi iskustvo koje će se tako urezati u mene da mi oduzme svaku nesigurnost u naviještanju tvoga imena, tvoga svetog imena Spasitelja sviju. Daj mi, Gospodine, da budem uvjeren da će se radosna vijest nastaviti naviještati u svijetu, kad ti zasjaš u mom srcu i u srcu svojih učenika kao onaj koji je nezamjenjiv, neusporediv i jedini potreban. Daj mi tu svjetlost, da mogu rasvijetliti mali ugao svijeta koji si mi povjerio.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga« (Iv 6, 68).
