Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
U svojoj poruci za ovogodišnju korizmu u Godini Božje riječi, pod naslovom »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka« (Ps 119, 105), biskup Antun potaknuo nas je da se zajednički i pojedinačno hranimo Božjom riječju na »način na koji je Crkva od starine pristupala čitanju Svetog Pisma a koji se naziva lectio divina – božansko čitanje.«
Zbog opasnosti od zaraze koronavirusom onemogućeno nam je slušanje navještaja Božje riječi u liturgijskim slavljima u našim crkvama. Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u mračnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 3,16-21)
U ono vrijeme reče Isus Nikodemu:
¹⁶ »Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. ¹⁷ Tȁ Bog nije poslao Sina na svijet da on osudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu. ¹⁸ Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u Ime jedinorođenoga Sina Božjega.
¹⁹ A ovo je taj sud:
Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost, jer djela im bijahu zla. ²⁰ Uistinu, tko god čini zlo ²¹ a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti, nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.
Poticaj na razmišljanje
Prethodno započeta objava nastavlja se u ovom ulomku i dolazi do izvora života, a to je ljubav Oca koji daruje Sina da uništi grijeh i smrt. Ovdje se naziru dvije klasične ivanovske kategorije koje su međusobno povezane: ljubav i sud. Retci 16s izriču Ivanu veoma dragu misao: sveopći značaj Kristova djela spasenja, koje svoj početak ima u otajstvenoj inicijativi Božje ljubavi prema ljudima. Slanje i poslanje Sina, plod Očeve ljubavi prema svijetu, jest najuzvišenije očitovanje Boga koji »je ljubav« (usp. 1 Iv 4,8-10). Temeljni čovjekov izbor je ovaj: prihvatiti ili odbaciti ljubav Oca koji se objavio u Kristu. Ta pak ljubav ne osuđuje svijet, štoviše ona ga obasjava svojom svjetlošću (r. 19).
Pa ipak, ljubav koja se objavljuje među ljudima, ona ih sudi. Stavljeni pred ponudu spasenja, ljudi se moraju odlučiti, očitujući svoj slobodni izbor. Tko vjeruje Isusovoj osobi nije osuđen, no onaj koji ga odbacuje, ne vjerujući u ime Sina Božjeg koji je postao čovjekom, već je osuđen (r. 18). Razlog osude je jedan jedini, to jest nevjera, srce zatvoreno i gluho za Isusovu riječ. Na koncu ove objave, kojoj je Isus priveo Nikodema i s njime svakog čovjeka, učeniku ne preostaje nego usvojiti poziv na obraćenje i korjenitu promjenu života. Isusova svjetlost je toliko prodorna da uklanja svaku ljudsku sigurnost i oholost, pa i onu najskrovitiju. Tko prihvaća Isusovu osobu i otvara prostor ljubavi koja ga nadilazi, zadobiva ono što mu nitko sam ne uspijeva dati: pravi život.
Molitva
Moram se, Gospodine, baš uvjeriti da si ti neodoljiv kada nešto želiš. I ja se ne trebam ni uznemirivati, niti plašiti, niti biti potišten, niti se predati. Kad se čini da je tvoja riječ okovana, kad se čini da su tvoji navjestitelji potisnuti na rub, ja ne mogu izgubiti pouzdanje u tvoju moć premda je to danas možda najopasnija napast.
Daj mi nutarnju sigurnost da si prisutan u svojim navjestiteljima i da im pomažeš; da ja moram naviještati; da ti od mene tražiš naviještanje, ne uspjeh. Jer ti uspjeh pridržavaš sebi, kad želiš otvoriti vrata srdaca, kad želiš pripraviti nove slušatelje i novi narod, kad odlučuješ da se tvoja riječ ponovno treba pročuti svijetom, onim zemljopisnim i svijetom ljudskih srdaca.
Udijeli mi, Gospodine, da nikad ne sumnjam u tvoju neograničenu moć, da budem uvjeren kako uvijek moram sijati tvoju riječ a da je pritom previše ‘prilagođavam’ u želji da je ljudi bolje prihvate i poslušaju. Učini me poniznim, pouzdanim i vjernim djeliteljem tvoje riječi u svakom trenutku i u svakoj okolnosti, pa i onda kad se čini da sam zaključan u zatvoru svoje odijeljenosti.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Anđeo Gospodnji tabor podiže oko njegovih štovalaca da ih spasi« (Ps 34, 8).
