Četvrtak drugog vazmenog tjedna

Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!

U svojoj poruci za ovogodišnju korizmu u Godini Božje riječi, pod naslovom »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka« (Ps 119,105), biskup Antun potaknuo nas je da se zajednički i pojedinačno hranimo Božjom riječju na »način na koji je Crkva od starine pristupala čitanju Svetog Pisma a koji se naziva lectio divina – božansko čitanje.«

Zbog opasnosti od zaraze koronavirusom onemogućeno nam je slušanje navještaja Božje riječi u liturgijskim slavljima u našim crkvama. Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.

Neka na taj način Božja riječ u mračnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.


Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv  3,31-36)

U ono vrijeme reče Isus Nikodemu:

³¹ »Tko odozgo dolazi on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju; ³² što je čuo i vidio – za to svjedoči, a svjedočanstva njegova nitko ne prima. ³³ Tko primi njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit. ³⁴ Uistinu – onaj koga Bog posla, Božje riječi govori, jer Bog Duha ne daje na mjeru. ³⁵ Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. ³⁶ Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu.«


Poticaj na razmišljanje

Ulomak koji zaključuje treće poglavlje Ivanova evanđelja sažeto sabire njegova razmišljanja, izražena u izmjenjivanju Isusovih riječi koje su bile drage vjernicima u njegovoj zajednici. Središnja tema je i dalje lik Isusa, jedinog Očeva objavitelja i darivatelja vječnog života, po Duhu. Učenik je Božjom riječju pozvan potvrditi vlastiti odnos s Isusom, u svjetlu primjera Ivana Krstitelja, koji se odrekao sebe i s radošću se otvorio Kristu. Krist je onaj koji »dolazi odozgo« (r. 31a): pripada božanskom svijetu i on je iznad svakog čovjeka. Čovjek, naprotiv, pa bio on i veliki prorok kao Ivan Krstitelj, »je sa zemlje« (r. 31b) te ostaje zemaljsko i ograničeno biće. Jedino, dakle, Isus, zahvaljujući izravnom iskustvu, može čovjeku govoriti o Bogu. No, i pred tim riječima života vječnoga koje Isus objavljuje, ljudi odbijaju vjerovati.

Ipak, postoji ‘ostatak’ koji živi od vjere i ti vjernici su oni koji pokazuju »da je Bog istinit« (r. 33). Njihova vjera potvrđuje da je Isusovo djelovanje u jedinstvu s Očevim djelovanjem. Ali Krist nije samo objava Božje riječi: on je sama Riječ, on je »Duh i život« (Iv 6,63). Ta duboka stvarnost Isusova bića potvrđuje da on nije samo onaj koji sve prima od Oca, nego i onaj koji drugima prenosi ono što posjeduje. On je kanal kroz koji se daje Duh Sveti. Kako Isus prenosi taj Dar? Po njegovoj riječi, koja prodire u čovjekovu najdublju nutrinu, Duh se Božji preobilno daruje. Isusove riječi i Duh Božji u savršenom su suglasju.


Molitva

Zahvaljujem ti, Gospodine, što si mi omogućio da se danas susretnem s ovom riječju koja me podsjeća na dar oproštenja grijeha. Prebrzo zaboravljam koliko puta si mi oprostio i radost koju sam osjetio zbog pomirenja s tobom. U nastojanju da ‘ostvarim’ riječ ‘spasenje’ i učinim je razumljivom i prihvatljivom drugima, braći koja su rastresena tolikim stvarima ovog svijeta, izlažem se opasnosti da zaboravim kako spasenje, ako se odražava i na ovaj svijet, u svom temelju znači biti i osjećati se u zajedništvu s tobom. Za nas grješnike to sa sobom nosi i pretpostavlja da ti opraštaš naše grijehe.

Gospodine, prosvijetli me da znadem govoriti o tvom spasenju razumljivim riječima, ali da u isto vrijeme ne zaboravim nezamjenjivu jezgru te stvarnosti koja se zove povezanost s tobom. Iznad svega učini da ne očajavam kad se, pritisnut mojim grijesima, dršćući obraćam tebi: pokaži mi tada tvoje dobrohotno lice spasitelja i daruj mi svoga Duha »za oproštenje grijeha«.


Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:

»Blago čovjeku koji se Gospodinu utječe« (usp. Ps 2,12c).