Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
U svojoj poruci za ovogodišnju korizmu u Godini Božje riječi, pod naslovom »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka« (Ps 119,105), biskup Antun potaknuo nas je da se zajednički i pojedinačno hranimo Božjom riječju na »način na koji je Crkva od starine pristupala čitanju Svetog Pisma a koji se naziva lectio divina – božansko čitanje.«
Zbog opasnosti od zaraze koronavirusom onemogućeno nam je slušanje navještaja Božje riječi u liturgijskim slavljima u našim crkvama. Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u mračnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Luki (Lk 24,13-35)
¹³ Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. ¹⁴ Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. ¹⁵ I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. ¹⁶ Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. ¹⁷ On ih upita: »Što to putom pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave ¹⁸ te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?« ¹⁹ A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: ²⁰ kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. ²¹ A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. ²² A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ²³ ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. ²⁴ Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« ²⁵ A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! ²⁶ Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« ²⁷ Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. ²⁸ Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. ²⁹ No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima.
³⁰ Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. ³¹ Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. ³² Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« ³³ U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. ³⁴ Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« ³⁵ Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Poticaj na razmišljanje
U ovom ukazanju Uskrsloga Luka iznosi na vidjelo temeljnu značajku: važnost Svetog Pisma za istinski susret s uskrslim Kristom. Za razumijevanje njegova otajstva nužno je pamtiti Riječ i vjerovati joj (r. 25-27.32; usp. također r. 6b.44s.), jer je u njoj objavljen božanski plan što je Krist trebao ispuniti tako da po muci i smrti uđe u slavu (r. 26). Na taj način on ostvaruje, iznad svake mjere, nadu u otkupljenje koju je živom držalo cijelo čovječanstvo (r. 21). Nepoznati suputnik, sâm Isus tumači Pisma onome koji ga sa zanimanjem sluša (r. 29a). Tijekom puta dakle dogodio se prijelaz iz beznadne žalosti (r. 17b) u radost kojom gori srce (r. 32), pa sve do prepoznavanja Uskrsloga u gesti koliko svakodnevnoj toliko znakovitoj kakva je lomljenje kruha (r. 30.35). Način činjenja nekih gesta objavljuje naime tko su oni koji tu gestu čine. Hodočasnik dakle iščezava. Međutim, on sada nije više neznanac: on je Gospodin, Učitelj, živi Kruh stalno prisutan među svojima; koji, sa svoje strane, od običnih putnika postaju svjedoci, misionari, klanjatelji u duhu i istini.
Korisno je naglasiti da svako euharistijsko slavlje ponovno prolazi put učenika u Emaus: od uvodnih obreda, preko slušanja Riječi, prinošenja euharistije, sve do završnog otpusta, po milosti se stalno ostvaruje sve dublji i stvarniji susret s raspetim i uskrslim Isusom.
Molitva
Ostani s nama, Gospodine Isuse, jer bez tebe bi naš put ostao obuzet tamom. Ostani s nama, Gospodine Isuse, da nas dovedeš na staze nade koja ne umire, da nas nahraniš kruhom jakih, što je tvoja riječ.
Ostani s nama sve do posljednjeg sumraka, kad ćemo – sklopljenih očiju – opet progledati pred tvojim slavom preobraženim licem i naći se u Očevu naručju u kraljevstvu božanskog sjaja.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Ostani s nama, Gospodine« (Lk, 24,29).
