Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
U svojoj poruci za ovogodišnju korizmu u Godini Božje riječi, pod naslovom »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka« (Ps 119,105), biskup Antun potaknuo nas je da se zajednički i pojedinačno hranimo Božjom riječju na »način na koji je Crkva od starine pristupala čitanju Svetog Pisma a koji se naziva lectio divina – božansko čitanje.«
Zbog opasnosti od zaraze koronavirusom onemogućeno nam je slušanje navještaja Božje riječi u liturgijskim slavljima u našim crkvama. Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u mračnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Mateju (Mt 13, 54-58)
U ono vrijeme: ⁵⁴ Dođe Isus u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: »Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? ⁵⁵ Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? ⁵⁶ I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?« ⁵⁷ I sablažnjavahu se o njega.
A Isus im reče: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu«. ⁵⁸ I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere.
Poticaj na razmišljanje
Sveti Matej započinje pripovijedanje ‘događaja’ Isusova zemaljskog života njegovim odbacivanjem od strane Nazarećana: »Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile?« (r. 54b). Nije li možda taj Isus samo »drvodjeljin sin«? (r. 55a). U cijelom Novom zavjetu riječ ‘drvodjelja’ (téktōn) se pojavljuje samo u Mk 6,3 i u Mt 13,55. U prvom tekstu tim izrazom je nazvan Isus: to je jedino biblijsko mjesto gdje se spominje zanimanje kojim se je Isus bavio u Nazaretu. U drugom ulomku – ovom što nam ga bogoslužje danas daje na razmatranje – taj je izraz primijenjen na Josipa. U Mk 6,3 začuđeni Židovi u nazaretskoj sinagogi postavljaju retoričko pitanje: »Nije li ovo drvodjelja?«. Matej, naprotiv, možda zbog svog poštovanja prema Isusu koji je tim podcjenjivačkim pitanjem gotovo postao predmet ruganja, izmijenio je pitanje, te ono u njegovoj verziji glasi: »Nije li ovo drvodjeljin sin?«, pripisujući zanimanje Josipovoj osobi.
Molitva
O sveti Josipe, čuvaru Isusov, djevičanski zaručniče Marijin, koji si život proveo u savršenom ispunjavanju dužnosti, uzdržavajući radom svojih ruku Svetu Nazaretsku Obitelj, zaštiti milostivo one koji ti se s pouzdanjem utječu. Ti poznaješ njihove čežnje, tjeskobe i nade, a oni se tebi utječu, jer znaju da će u tebi pronaći onoga koji ih razumije i štiti. I ti si iskusio kušnju, napor i umor; no tvoj duh, ispunjen najdubljim mirom, klicao je od neizrecive radosti zbog prisnosti s Božjim Sinom, koji ti je bio povjeren, i s Marijom, njegovom predragom Majkom.
Učini da i tvoji štićenici shvate da nisu sami u svom poslu, i da znaju otkriti Isusa pored sebe, prihvatiti ga s njegovom milošću, vjerno ga čuvati, kao što si ti to činio. Izmoli da u svakoj obitelji, u svakom uredu, u svakom laboratoriju, gdjegod neki kršćanin radi, sve bude posvećeno u dobrotvornoj ljubavi, strpljenju, pravednosti i nastojanju činiti dobro, kako bi nas obilno preplavili darovi nebeske ljubavi (Sv. Ivan XXIII, papa).
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Djelo ruku naših nek’ uspije, Gospodine!« (iz bogoslužja).
