Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 12,44-50)
U ono vrijeme: ⁴⁴ Povika Isus: »Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; ⁴⁵ i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. ⁴⁶ Ja – Svjetlost – dođoh na svijet, da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. ⁴⁷ I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Tȁ nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. ⁴⁸ Tko mene zabacuje i riječi mojih ne prima – taj ima tko ga sudi: riječ koju sam zborio – ona će mu suditi u posljednji dan. ⁴⁹ Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla – Otac – on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim. ⁵⁰ I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što dakle ja zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac.«
Poticaj na razmišljanje
Ulomak predstavlja završetak Isusova javnog života, posljednji ulomak ‘knjige znamenjâ’ u Ivanovu evanđelju. Sâm Isus upućuje svakom učeniku jasni i konačni poziv da vlastiti život usmjeri na bitno konkretnim prianjanjem uz njegovu riječ. Te su riječi aktualne i vrijedne u svako vrijeme Crkve.
Prije svega Krist podsjeća da je predmet vjere Otac, koji je poslao svoga Sina u svijet. Između Oca i Sina odvija se život zajedništva i jedinstva, zbog čega »tko vjeruje« u Sina vjeruje u Oca, i »tko vidi« Sina vidi Oca. Postoji potpuna istovjetnost između ‘vjerovanja’ u Isusa i ‘gledanja’ Isusa, između ‘vjerovanja’ u Oca i ‘gledanja’ Oca. Prema Ivanovu poimanju to je nadnaravno gledanje koje doživljava onaj tko prihvaća riječ Sina Božjega i živi je. Krist je, naime, potpuna objava Boga, on je ‘lice’ Boga koji je postao vidljiv. Tko prianja uz njega, priznaje i prihvaća Očevu ljubav.
Od Oca i od Sina, Ivan zatim prelazi na govor o »svijetu« u kojem ljudi žive. Tko ima vjeru u Isusa ulazi u život i u svjetlost. Ali nužnost vjerovati u Sina i u njegovo poslanje motivirana je činjenicom da je on »svjetlost svijeta« (Iv 8,12; 9,5; 12,35s). Tko prima svjetlost života raspršuje tmine smrti, nerazumijevanja i grijeha, te se spašava iz stanja sljepoće u kojoj se čovjek često nalazi. Istinski učenik je onaj tko vjeruje, u vlastitom srcu čuva Isusove riječi i provodi ih u život. Naprotiv, tko ne vjeruje i u životu ne ostvaruje zahtjeve evanđelja biva osuđen i u posljednji će dan biti temeljito preispitan tom riječju života koju nije prihvatio.
Molitva
Daj mi, Oče, da dopustim da me ti, spasitelj i sudac, prožmeš svojim riječima. Učini da, pun bijede kakav već jesam, ne izgubim pouzdanje, da se ožalošćen i ogorčen ne udaljim od tebe, nego da ostanem uz tebe, kako bi me, željnog ponovno hoditi tvojim putem, obasjala tvoja svjetlost i oživjela tvoja životnost. Podaj mome uplašenom srcu da u tvrdoći tvojih riječi prepozna tvoju volju da me ponovno vratiš k sebi i spasiš. Daj da u njima prepoznam konkretnu pomoć da ne izgubim vječni život koji si mi pripravio.
Znam da me želiš spasiti i da si zbog toga poslao svog Sina, koji mi je prenio tvoje riječi. Usrdno te molim: da nijedan moj grijeh ne prouzroči u meni gubitak pouzdanja da ti želiš moje spasenje a ne moju osudu, da stoga uvijek postoji tračak nade za mene, da si ti dobrohotni Bog i onda kad iskazuješ strogost. O, dobri i milosrdni Oče, utisni u moje srce riječi tvoga Sina, da mognem danas i sutra i uvijek kušati tvoje spasenje.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica« (Ps 4,7b).
