Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 14,27-31)
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
²⁷ »Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. ²⁸ Čuli ste, rekoh vam: ‘Odlazim i vraćam se k vama’. Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. ²⁹ Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. ³⁰ Neću više s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv mene ne može on ništa. ³¹ Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac.
Poticaj na razmišljanje
Ovaj ulomak, kojim se zaključuje prvi Isusov razgovor sa svojim učenicima, sastavljen je od riječi oproštaja i utjehe Učitelja koji napušta svoju zajednicu i vraća se Ocu. Opraštajući se sa svojima, Isus im je poželio »mir«, to jest onaj »šalom« u kojem su sadržana sva mesijanska dobra, dar koji dolazi od Boga i kojeg Isus posjeduje. Razlog utjehe treba prevladati nad strahom i uznemirenošću: on je mir.
Isus ih, stoga, dodatno potiče na radost. Koliko god bili žalosni zbog razdvajanja i straha da će ostati sami, odvojenost učenikâ od Isusa jest prijelaz u veće dobro. Isus ide Ocu, »jer Otac je veći« od njega, on je punina njegove slave (r. 28). Ali povratak Sina k Ocu nerazdvojno je povezan uz sablazan križa. Predskazivanjima blizine svoje smrti Isus želi ne samo poduprijeti vjeru učenikâ u času muke, nego i pokazati da ono što će se budućnosti dogoditi ulazi u Božji naum. Njegovi se, dakle, nemaju razloga obeshrabriti: vjera će im biti snaga i njihova jedina utjeha.
Vrijeme Učiteljeva zemaljskog života već se bliži kraju i još mu preostaje tek nekoliko trenutaka s njegovima, »jer dolazi knez ovoga svijeta« (r. 30). Premda sotona dolazi, on nema nikakve moći nad Isusom, koji je bez grijeha i koji mu ne dopušta da ga napadne. Isusov život je pod znakom Očeve volje i on se slobodno predaje smrti na križu da bi čovjek spoznao istinu.
Molitva
O kako tražim mir, Gospodine, i koliko puta ga tražim! No, moram priznati da ga uvijek ne tražim ondje gdje se nalazi. Pokatkad ga tražim kao što ga svijet traži: tražim malo mira, da živim u miru, da se previše ne gnjavim i ne uznemirujem. Kratko rečeno, i ja također tražim mir kako ga svijet traži: daleko od križa, bježeći od onoga koji me uznemirava, izbjegavajući onoga zbog kojega postajem nestrpljiv, otklanjajući dosadu i zatvarajući oči pred patnjom drugih. Kako mogu živjeti u miru ako se nimalo ne branim od drugih? Kako mogu živjeti u miru ako si ne priuštim poneki lijepi užitak? Kako živjeti u miru ostajući vazda pod pritiskom? To su česte napasti, i ti to znaš, Gospodine, Napasti koje odvraćaju pogled od tebe, izvora moga mira, koje čine da zaboravim tvoje riječi koje izgrađuju trajni i čvrsti mir.
Gospodine, nadvladaj te moje napasti! Učini da moje uznemireno srce čuje tvoj glas i nauči me da hodim tvojim stazama, koje vode u tvoj mir, u moj mir. Nemoj dopustiti da te zaboravim zbog malo blagostanja ili zbog traženja spokoja koji je često puta bijeg od tvoje prisutnosti u meni i u mojoj braći.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Mir vam svoj ostavljam. Neka se ne uznemiruje vaše srce« (Iv 14,27).
