Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Mateju (Mt 28,16-20)
U ono vrijeme:
¹⁶ Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. ¹⁷ Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. ¹⁸ Isus im pristupi i prozbori: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! ¹⁹ Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga ²⁰ i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«
Poticaj na razmišljanje
Matejevo evanđelje se zaključuje perikopom o ukazanju Uskrsloga jedanaestorici u Galileji. Dok Isusov zemaljski boravak stiže svom kraju, počinje poslanje apostola, i to baš iz one »Galileje poganske« u kojoj je započelo Isusovo djelovanje u korist Izraela.
U zajednici Jedanaestorice izmiješani su klanjanje i sumnja, i znakovito dozivaju u sjećanje prizor u kojem Petar hoda po vodi (14, 31-33). Isus se, kao i tada, približava da potakne vjeru. On se svojima predstavlja kao proslavljeni Sin čovječji (r. 18; usp. Dn 7,14), koji snagom svog uskrsnuća uzlazi k Bogu, i s punom vlašću kao posljednje povjerava svojima da nastave njegovo poslanje, da uče – doslovno, »da učine učenicima« (r. 9) – sve narode. To će se ‘učeništvo’ ostvariti uključivanjem u živu stvarnost Boga – Oca, Sina i Duha Svetoga – po krštenju i vršenju svega onoga što je Isusu zapovjedio (usp. Iv 14,23).
Upravo ta povezanost potvrđuje da između povijesti i vječnog kraljevstva više ne postoji zapreka, nego nadovezivanje. Krist koji je uskrsnuo i uzašao na nebo nije ipak udaljen od zemlje, ili bolje rečeno, zahvaljujući Isusovu uzašašću zemlja više nije udaljena od neba. Matejevo evanđelje se otvara ‘radosnom viješću’ da je rođen Spasitelj, Emanuel, S nama Bog. A završava Kristovim odlaskom od svojih, ali s obećanjem svoje prisutnosti do svršetka svijeta: Isus zauvijek ostaje suputnik na stazama čovječanstva, dok ono ne postigne svoj slavni cilj, u krilu božanskog Trojstva.
Molitva
Isuse, htjeli bismo znati kako ti je bilo vratiti se u krilo Očevo, vratiti se onamo ne samo kao Bog, nego i kao čovjek, s rukama, nogama i bokom izranjenima ljubavlju. Znademo što je među nama razdvojenost od onih koje ljubimo: naš pogled ih prati dokle god je to moguće.
Neka Otac i nama dade, kao što je dao apostolima, ono svjetlo koje prosvjetljuje oči srca i koje te nazire prisutnoga, zauvijek. Tada ćemo moći od sada okusiti živu nadu na koju smo pozvani i s radošću prigrliti križ, znajući da je ponizna žrtvovana ljubav jedina snaga sposobna podići svijet.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Vjernost Gospodnja ostaje dovijeka« (Ps 117,2).
