Na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, 8. rujna nekoliko tisuća vjernika iz župa Slavonsko-podravskog arhiđakonata, od Virovitice preko Slatine do Našica tradicionalno je hodočastilo u marijansko svetište u Voćinu. Večernje euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s arhiđakonom Vladom Škrinjarićem i svećenicima iz Virovitičkog, Slatinskog i Našičkog dekanata.
U homiliji biskup je upitao hodočasnike „kako su“, poručivši im da će na to pitanje najbolje odgovoriti, polazeći – ne s nekih svojih ljudskih polazišta – nego Božjih, koja nam je objavio u naviještenim svetim čitanjima. No, kazao je kako ga zaštitne maske na njihovim licima potiču da u razmišljanju o Božjoj riječi krene od njih samih. Ustvrdio je kako nam one svjedoče Božju poruku da smo slaba i krhka bića, ugrožena bolestima i drugim nevoljama te da činimo dobro kad čuvamo zdravlje tijela, slušajući preporuke onih koji su u tome stručni. Ali to nije dostatno, ustvrdio je biskup, i naglasio: »Postoji naša duša, naša savjest, naše srce, dubina našeg bića, neponovljivost i jedinstvenost naše osobe. Ako zdravstveno obranimo svoje tijelo od koronavirusa, a duša nam plače jer joj nije dobro, i ako nam je srce zaraženo nekom duhovnom bolešću, onda nam fizička obrana nije dovoljna«. Kazao je kako si večeras na ovom hodočašću želimo posvijestiti da nam je potrebna cjelovita zaštita i tijela i duše, koju nam jedino Bog može pružiti, a Marija, koju nazivamo »zdravlje bolesnih«, svojim zagovorom izmoliti. Poručio je hodočasnicima da su učinili pravi korak što su na Marijin rođendan došli u njezin Voćin, u kojem nas ona neprestano podsjeća da su Božja jedino prava polazišta u razmišljanju o nama, i ujedno nas poziva da se u svojoj slobodi čvrsto opredijelimo za Boga.
Tumačeći evanđeoski ulomak o rodoslovlju Isusa Krista, biskup je ustvrdio kako nas Božja riječ nabrajanjem imena u tom rodoslovlju želi podsjetiti, da je Bog bio prisutan u svim starozavjetnim naraštajima, djelujući i pripravljajući ono središte povijesti koje će se Marijinom suradnjom ostvariti u Isusu Kristu, i da on nastavlja i dalje u svakom vremenu tražiti suradnike s kojima će ostvarivati svoje spasonosne naume. Podsjetivši kako često čujemo da u Hrvatskoj nedostaje radnika, osobito u nekim granama gospodarstva kao što je, primjerice, građevinarstvo, istaknuo je da i Bog danas u Hrvatskoj traži radnike i želi suradnike. Pripomenuo je kako nam povijest spasenja otkriva znakovitu činjenicu da Bog svoje suradnike ne pronalazi među zemaljskim velikanima i moćnicima, nego u malenim i neznatnim ljudima, koji dolaze iz neznatnih gradova i naselja kao što je Betlehem, kako nam svjedoči prorok Mihej u ulomku prvog čitanja, koji je Bog izabrao za mjesto rođenja svoga Sina. Kakve kvalifikacije traži Bog za svoje radnike i suradnike, upitao je biskup, te je ustvrdio da su to one iste vrline i kreposti kojima se odlikovala Blažena Djevica Marija: malenost, neznatnost, poniznost, vjernost, potpuna predanost Božjoj volji i raspoloživost za suradnju s njime. Znači li vam nešto da Bog računa s vama malim i običnim ljudima, upitao je biskup hodočasnike, te je ustvrdio: »Kako to Bog računa baš s nama oslikano je na Djevici Mariji. Naime, kao da se Bog ne usuđuje svoje planove izlagati i predlagati onima koji su zauzeti velikim zemaljskim poslovima, od nekadašnjih careva i kraljeva do suvremenih svjetskih moćnika, nego malenim i jednostavnim ljudima. Zašto? Zato što oni imaju vremena za njega, što nisu površni, polovični i ravnodušni, nego ljudi čije je srce istinski budno za Boga« Marija je veličanstvena u svojoj malenosti i poniznosti, ali u veličini svoga duha, osjetljiva za Boga.
Napomenuvši kako sv. Pavao u ulomku drugog čitanja iz poslanice Rimljanima kaže da Bog želi surađivati s onima koji ga ljube, biskup je ustvrdio da Bog poziva ljude i predodređuje ih da budu suobličeni Sinu njegovu Isusu Kristu, utjelovljenu po Duhu Svetom, rođenu od Djevice Marije, kojega je ljudska zloća prezrela i na križu ponizila, ali kojemu je Bog u uskrsnuću udijelio konačnu pobjedu nad zlom i smrću. Stoga »nas nikad ne bi trebala obeshrabriti nijedna poteškoća, nijedna muka i nevolja, jer Bog upravo tim putem malenosti, napuštenosti i trpljenja ostvaruje svoj naum u onima koji ga ljubi«, poručio je biskup hodočasnicima. Pozvao ih je – dok neki ljudi u Hrvatskoj polaze u svom djelovanju sa svojih ljudskih polazišta – neka oni poput Marije o sebi razmišljaju i djeluju s polazišta Isusova križa i njegove uskrsne pobjede. Kazao je kako on kao biskup, zajedno s nazočnim svećenicima i vjernicima želi večeras iz ovog svetišta Bogu poručiti da on u njima, malim i neznatnim ljudima iz slavonsko-podravskog dijela Hrvatske ima svoje radnike i suradnike s kojima može računati i koji uz Marijin zagovor i pomoć svakodnevno nastoje ostvariti njegov naum o njima, kroz molitvu i osluškivanje Božje riječi, a osobito po sudjelovanju na svetoj misi i primanju svete pričesti, koju su crkveni oci nazivali »lijekom besmrtnosti«, te životom u skladu s kršćanskim pozivom.
