Četvrta nedjelja došašća (20.12.2020.)

LECTIO

1. čitanje: Druga knjiga o Samuelu 7, 1-5.8-11.16

¹ Kad se David nastanio u svojem dvoru i kad mu je Gospodin pribavio mir od svih njegovih neprijatelja unaokolo , ² reče kralj proroku Natanu: »Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kovčeg Božji stoji pod šatorom.« ³ A Natan odgovori: »Idi i čini sve što ti je na srcu jer je Gospodin s tobom.« ⁴ Ali još iste noći dođe Natanu ova riječ Gospodnja: ⁵ »Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin: „Zar ćeš mi ti sagraditi kuću da u njoj prebivam? ⁸ Ja sam te doveo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad mojim izraelskim narodom. ⁹ Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je velikaško ime na zemlji. ¹⁰ Odredit ću prebivalište svojem izraelskom narodu, posadit ću ga da živina svojem mjestu i da ne luta više naokolo, niti da ga zlikovci muče kao prije, ¹¹ onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Ja ću mu pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja. Gospodin će te učiniti velikim, Gospodin će ti podići dom. ¹⁶ Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom , tvoje će prijestolje čvrsto stajati za svagda.

Riječ Gospodnja.

Kako bi učvrstio svoju kraljevsku dinastiju i svojem narodu podigao središnje mjesto, David je naumio Bogu izgraditi hram, u koji će biti pohranjen Kovčeg saveza (r. 1-3). Međutim, Bog po proroku Natanu poručuje kralju, da će on biti taj koji će njemu izgraditi dom (r. 11 i 16). Bog, naime, ne odbacuje hram; međutim, budućnost naroda i kraljevske dinastije mora v više počivati na savezu između Boga i kraljevâ nego na hramskoj građevini. Uzajamna vjernost Boga i kralja bit će za povijest narod mnogo važnija od hramskih žrtava. Tu se već nagovještava ono što će Isus govoriti o hramu svog tijela koji će Ocu biti po volji (usp. Iv 2, 21).

2. čitanje: Poslanica svetoga Pavla apostola Rimljanima 16, 25-27

Braćo:

²⁵ Onomu koji vas može učvrstiti – prema mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju Otajstva prešućenog drevnim vremenima, ²⁶ a sada očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru – ²⁷Jedinome, Mudrome, Bogu, po Isusu Kristu. Njemu slava u vijeke! Amen.

Riječ Gospodnja.

Pristup svih naroda spasenju apostol Pavao naziva »otajstvom« (r. 26). To je otajstvo bilo sakriveno sve dok čovjek nije postao sposoban razumjeti kako je povijest polagano išla prema tom cilju (r. 25). Sada je ono objavljeno u životu i smrti Isusa Krista za sve ljude. Krist zande kamo je usmjerena povijest čovječanstva. Naime, mjesta zamračena sjenom zla i besmisla još uvijek prekrivaju „posljednja vremena“ u kojima živimo. Međutim, zastor se s njim podiže u mjeri u kojoj se ostvaruje pomirenje čovjeka. Na taj se način dovršuje Božji naum za čovječanstvo.

Evanđelje: Luka, 1, 26-38

U ono vrijeme: ²⁶ Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret, ²⁷ k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz Doma Davidova; a djevica se zvala Marija. ²⁸Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« ²⁹ Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. ³⁰ No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Tȁ našla si milost u Boga. ³¹Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. ³² On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, ³³ i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. ³⁴ Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem!« ³⁵Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. ³⁶ A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona, u starosti svojoj, zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. ³⁷ Tȁ Bogu ništa nije nemoguće!« ³⁸ Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Riječ Gospodnja.

Prizor naviještenja je pun aluzija na biblijske retke. Dodaju li se dani između navještenja Zahariji i Isusova prikazanja u hramu, dobivamo broj sedamdeset, to jest prema poglavljima 7-9 knjige proroka Danijela posljednje vremensko razdoblje prije spasenja, čije je računanje po predaji bilo povjereno anđelu Gabrijelu. Isus je prikazan sa svim uobičajenim kraljevskim titulama (Lk 1, 31-33): on je uistinu Mesija. Mariju je Luka prikazao kao utjelovljenje Jeruzalema, kao baštinicu obećanja sreće (Lk 1, 27-28), koja su vrijedila za drevni, od Boga odbačeni i ostavljeni grad, žalosni Jeruzalem, ali koji je unatoč tome pozvan postati slobodnim partnerom novog i konačnog saveza. Na taj način evanđelist Isusovo začeće i rođenje zaodijeva u jednu meditaciju, koja u ovom događaju prepoznaje ispunjenje nade Izraela. Sredstvo za njezino ispunjenje više neće biti Jeruzalem, nego jedna jednostavna, siromašna žena.

MOLITVA

Gospodine, Ti si rekao da si svjetlo svijeta. Samo onaj koji ide za tobom može izbjeći tami. Sada razumijem, zašto današnji svijet tako nasumce tumara. I tako će tumarati sve dok ne pođe za tobom, dok ne prihvati tvoje evanđelje. Učini, Gospodine, da barem oni koji te bolje poznaju, vjero slijede tvoje svjetlo. Samo tako ćemo se veseliti tvome miru. Tvoje svjetlo donijet će nam mir, a tvoj mir bit će nam svjetlo na životnom putu. Amen.

AKCIJA

Često ponavljaj i danas živi Riječ:
»Bogu ništa nije nemoguće!« (Lk, 1, 37).