Nedjelja Krštenja Gospodinova

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Nedjelja
Krštenje Gospodinovo

Čitanja: Iz 55, 1-11; Ps Iz 12, 2-3. 4bcd. 5-6; 1 Iv 5, 1-9; Mk 1, 7-11


Evanđelje dana (Mk 1, 7-11)

„Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina.“

U ono vrijeme: propovijedao je Ivan: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«
Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana. I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!


Razmišljanje

Na Svjetskom danu mladih u Krakovu 2016. godine Sveti Otac Franjo je upitao okupljene sudionike: „Tko od Vas zna datum svoga krštenja?”
Na prvi pogled bilo je to jednostavno pitanje koje je Sveti Otac postavio, ali je vrlo značajno jer je to pitanje naše pripadnosti Kristu. Možda smo se već i navikli na to da pripadamo Crkvi, a upravo se Krštenjem ucjepljujemo u Kristovo Tijelo — Crkvu. Zakonik Kanonskog prava kaže da je Krštenje sakramentalna vrata. Danas, na blagdan Krštenja Gospodinova, promatramo Krista koji ulazi u vodu rijeke Jordan i ponižava se. Ovaj blagdan je svoje-vrsna epifanija, objavljenje koje nam pokazuje smisao Isusova poslanja. Krštenje briše grijehe, a Krist nije bio grješan. No, Njegov nam stav pokazuje da se Bog približava grješnom čovjeku kako bi ga obnovio i posvetio. Na Križu će se u potpunosti očitovati i ostvariti ovo spasenjsko djelo Boga Oca. Snagom Krštenja oslobođeni smo ropstva grijeha i ucijepljeni u prisni odnos s Ocem te poput loze na trsu živimo i donosimo rod. Stoga nije dovoljno samo krštenje nego je potrebna i naša stalna spremnost i želja da surađujemo s Božjim spasenjskim planom kako bi taj dar — besplatno nam dan — dono-sio obilne plodove za Kraljevstvo Božje. M. S.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)


Poticajna misao

Mnogo ljudi misli da oprostiti znači izgubiti, a ne uočavaju da to znači dobiti, jer nas to oslobađa od naših mržnji i ogorčenja.

(E. Tardif, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)