Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Sv. Agneza, djevica i mučenica
Spomendan
Čitanja: Hebr 7, 25 – 8,6; Ps 39, 7-8a. 8b-9. 10. 17; Mk 3, 7-12.
Evanđelje dana (Mk 3, 7-12)
„Nečisti su duhovi vikali: »Ti si Sin Božji!«“
U ono vrijeme: Isus se s učenicima povuče k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje, iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona — silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu.
Stoga reče učenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi lađica da ga ne bi zgnjeli. Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli. A nečisti duhovi, čim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: »Ti si Sin Božji!« A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju.
Razmišljanje
Dok pozorno slušamo sadržaj današnjeg Evanđelja može se u nama pojaviti pitanje: što je uzrok da toliko mnoštvo ide za Isusom? Zar samo želja da ozdrave? Ili da budu očevidci nekog novog čuda koje će Isus učiniti? Možda je puka znatiželja, i to još nezdrava. Odgovor na ovo pitanje svatko od nas mora pronaći u sebi. Možda će biti potrebna promjena, provjera i preispitivanje svoga vlastitoga odgovora? U želji da danas u svome vlastitom životu doživim ovo Isusovo snažno djelovanje, da iskusim Njegovu moć potrebno je pronaći vlastitu, duboku motivaciju, razlog zbog kojega ja danas stojim ovdje pred Njim: kakav je moj osobni odnos s Isu-som, zbog čega sam htio slušati današnju Riječi, zašto sudjelujem u ovoj liturgiji na kojoj se čitaju ovi redci? Upravo je Euharistija to najveće čudo koje Isus čini i to neprestano. Vjerujem li i dopuštam li Isusu da i dalje čini to Čudo preda mnom i u meni te da me mijenja, ozdravlja, oslobađa od svakoga zla? H. C.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Svaki puta kad stvari i ustanove diviniziramo, one nas razočaraju, ne ispune očekivane nade. Stvari ostaju vrijedne, korisne i lijepe kad ih pustimo da budu ono što jesu: sredstva a ne cilj našeg života.
(Marijan Vugdelija, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
