Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Sv. Timotej i Tit, biskupi
Spomendan
Čitanja: 2 Tim 1, 1-8 ili Tit 1, 1-5; Ps 95, 1-2a. 2b-3. 7-8a. 10; Lk 10, 1-9.
Evanđelje dana (Lk 10, 1-9)
„Žetva je velika, ali radnika malo.“
U ono vrijeme odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: “Žetva je velika, ali radnika malo. Molite, dakle, gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.
Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se Kraljevstvo Božje!'”
Razmišljanje
Život na zemlji i život svakoga čovjeka proces je neprestanih promjena. Čovjek je po svojoj naravi pozvan od Boga na promjene — da svoje srce učini što sličnijim Božjem Srcu. Kroz ljudsko srce Bog može ući u naš materijalni svijet. Preobražavajući i čineći ljudsko srce osjetljivim za Svoju volju, Stvoritelj počinje — uz naše dopuštenje — upravljati našim postupcima. Na taj način ulazi u ovaj svijet i preko nas je prisutan u njemu — kao nekad u Sinu Božjem u Palestini. Tako i ja, kao vjerni Kristov učenik, postajem uprisutnjenje Sina Božjega za ljude koje susrećem. Tako će i tvoje poslanje u zajedništvu s Mesijom biti sudioništvo u preobrazbi ovoga svij eta. Jesi li za Boga prozor u ovaj svijet kroz koji On može ući u njega? D. M.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Čovjek koji je ispunjen nadom u Boga također ima trenutke tjeskobe. Ipak on je prilično zaštićen od očajanja. Jer on i u najgoroj tjeskobi ima vjersku sigurnost da je Bog s njime prisutan u istome čamcu i da On samo prividno spava…
(Ante Kusić, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
