Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Prikazanje Gospodinovo – Svijećnica
Dan posvećenog života
Blagdan
Čitanja: Mal 3, 1-4; Ps 23, 7. 8. 9. 10; Hebr 2, 14-18; Lk 2, 22-40 ili kraće Lk 2, 22-32.
Evanđelje dana (Lk 2, 22-40)
„Vidješe oči moje spasenje tvoje.“
Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu — kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! — i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:
»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
Ta vidješe oči moje
spasenje tvoje,
koje si pripravio
pred licem sviju naroda:
svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.«
Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
Razmišljanje
A i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca! (Lk 2, 35) — ova rečenica iz evanđeoskog teksta odnosi se na Mariju. Luka pišući o gornjem događaju, neposredno nakon Uskrsnuća, svjedoči nam da je Marija kao Majka i prije Isusova raspeća, podnosila muku za Svoga Sina. Već je tada doživjela bol i patnju te prošla kroz iskustvo križa. Time Evanđelist i nama želi poručiti da ćemo i mi kao ljudi koji slijede Krista biti podvrgnuti tom istome iskustvu. Prikazanje Gospodinovo istovremeno je i Dan posvećenog života. Zbog toga i nije čudno što se Crkva na taj dan spominje Marije i ovog događaja o kojem govori današnje Evanđelje. Time želi naglasiti dvije stvari: zahvalnost Bogu za karizme posvećenog života koje obogaćuju čitavu Crkvu te važnost i značaj mnoštva žena i muškaraca koji na poseban način žele nasljedovati svoga Gospodina i svjedočiti način Njegova života koji je pokazao Svojim učenicima i ostavio u naslijeđe onima koji će poći za Njim po svem svijetu. Dobro će biti da si tijekom današnjega dana osvijestimo vrijednost posvećenoga života, bolje ga upoznamo i cijenimo kao nešto što možda i nije svima shvatljivo, ali za Crkvu bitno i važno. W. C
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Tok događaja u životu ne zavisi od nas nikako ili vrlo malo, ali način na koji ćemo događaje podnijet i u dobroj mjeri zavisi od nas.
(Ivo Andrić, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
