Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Srijeda
Svagdan
Čitanja: Hebr 12, 4-7. 11-15; Ps 102, 1-2. 13-14. 17-18a; Mk 6, 1-6.
Klanjanje: Požega – Duh Sveti.
Evanđelje dana (Mk 6, 1-6)
„Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju.“
U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga njegovi učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se o njega.
A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.«
I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.
Razmišljanje
Danas Isus dolazi i donosi Svoj nauk među one koji Ga poznaju — među Svoje. Tu se susreće s ljudskom uskogrudnošću, čak i svojevrsnom ljubomorom i zavisti: ta mi Ga znamo, odrastao je među nama, živio je ovdje i učio zanat, a sada — gle te mudrosti kojom nas poučava!? Odakle Mu to? Ne vjeruju, nemaju povjerenja. Isus dolazi među Svoje ne da bi se hvalio i uzvisivao iznad njih nego da im pokaže put, da ih ozdravi od njihovih slabosti i bolesti… Da bi to mogao, potrebna je čovjekova vjera da On to može učiniti i da je Njegova Riječ toliko snažna da ozdravlja. No, na ovom mjestu danas Isus ne nalazi vjere. I nama danas u našem životu ovo Isusovo iskustvo može biti od velike pomoći da ne posustanemo u naviještanju Radosne Vijesti kada je ljudi ne prihvaćaju ili čak odbacuju i ismijavaju. Jednostavno: treba ići dalje. Ovo je ujedno nama i poruka da uspostavimo što prisniji odnos s Isusom i potpuno se oslanjamo na Njega. Gospodine, neka nam Tvoja blizina u ovakvim trenutcima bude ohrabrenje i podrška. H. C.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Katolik ni pred kim ne može biti ravnodušan. Nitko ne može za njega biti nepoznat i tuđinac. Nitko ne može biti izvan njegova vidnoga polja.
(Marica Stanković, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
