Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Nedjelja
Peta kroz godinu
Čitanja: Job 7, 1-4. 6-7; Ps 146, 1-2. 3-4. 5-6; 1 Kor 9, 16-19. 22-23; Mk 1, 29-39.
Evanđelje dana (Mk 1, 29-39)
„Ozdravi mnoge koje su mučile razne bolesti.“
U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.
Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
Razmišljanje
Evanđelist Marko na sebi svojstven, zbijen i zgusnut način opisuje Isusovo djelovanje te u ovom kratkom odlomku donosi jako puno sadržaja. Iz ovog se opisa može izvući pet vrlo važnih trenutaka po kojima Marko predstavlja bit Spasiteljeva poslanja: molitva, naviještanje Riječi, ozdravljanje, izbacivanje zlih duhova, obilaženje Galileje. Isus zajedno sa Svojim učenicima ne samo da živi intenzivan način života, nego i vrlo aktivno radi, a to nedvojbeno iziskuje od Njega jako puno napora. U svemu tome Isus ne zaboravlja molitvu: svakodnevno traži priliku za uspostavljanje kontakta i odnosa sa Svojim Ocem. Unatoč tolikim obavezama, mnoštvu ljudi koje se vrti oko Njega, beskrajnom moru ljudskih potreba, Isus ne zaboravlja molitvu. Posvećuje joj dosta vremena jer zna da Mu je uz ovako intenzivan način života itekako potrebna. Mnogi sveci, i ne samo sveci, već i „obični” ljudi koji su se posvećivali karitativnom i misijskom radu, uvijek su u središte svoga djelovanja stavljali molitvu, njegovanje i razvijanje odnosa s Bogom. Nikada je nisu zapostavljali; upravo suprotno…
Kao primjer ovdje možemo navesti sv. Majku Tereziju iz Kalkute koja je, unatoč velikom mnoštvu obveza i mora ljudskih potreba, svojim sestrama uvijek preporučivala svakodnevnu molitvu i klanjanje. Bez prave i redovite molitve nemoguć je dobar i plodonosan misijski rad ili bilo koja karitativna djelatnost. Nije samo misionarima i časnim sestrama potrebna molitva; svakom kršćaninu ona je nužna. Kao što je automobilu potrebno gorivo da može funkcionirati i služiti svojoj svrsi, tako je i nama potrebna molitva. Stoga se može slikovito reći: bez odgovarajuće molitve vjernik neće daleko stići. D. M.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Uvijek moramo biti svjesni da čovjek svoje najveće vrednote i kreposti nosi u krhoj posudi koja se svakog trenutka može razbiti.
(Anton Trstenjak, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
