Biskup Škvorčević predvodio spomen na poginule branitelje iz Pleternice

Na drugu korizmenu nedjelju, 28. veljače, požeški biskup Antun Škvorčević prevodio je u župnoj crkvi sv. Nikole Biskupa u Pleternici euharistijsko slavlje za poginule i nestale hrvatske branitelje iz pleterničkog kraja.

U homiliji biskup se najprije obratio krizmanicima, te im je kazao  da su dobro postupili što su stavljajući protupandemijske maske na lice poslušali one koji su to propisali. Napomenuo je kako ima ljudi koji se, smatrajući da je sve prijevara što se sa sadašnjom pandemijom zbiva, ne žele pridržavati nikakvih zaštitnih mjera, i koji se zbog toga izlažu opasnosti da postanu žrtve svojih vlastitih opredjeljenja, svoga neposluha. Naglasivši kako se oni ljudi koji vjeruju zdravstvenim stručnjacima, nose maske i žele primiti cjepivo, na svoj način odriču sebe, podnose svojevrsnu žrtvu, biskup je protumačio da ih ta žrtva uvodi u stanje njihova dobra, te je zaključio kako je mudro biti čovjek koji sluša, a ne zbog svoje neposlušnosti završiti u nemoći vlastite samovolje. Sve rečeno, biskup je povezao s onim što je naviješteno u ulomku prvog čitanja iz Knjige postanka u kojem Bog traži od Abrahama da učini nešto nečuveno, da nožem zakolje svog sina Izaka i zatim njegovo tijelo na žrtveniku spali za žrtvu Bogu. Naglasio je kako Abraham, premda to po ljudskoj logici nije izgledalo smisleno, nije posumnjao da sve što Bog od njega traži, pa i žrtvu sina jedinca, ima smisla. Još je naglasio da je Abraham najprije žrtvovao sebe, time što se odrekao svoje samovolje, a onda je iz te žrtve bio spreman i žrtvovati svoga sina. Čin kojim je Abraham cijeli svoj život i cijelog sebe povjerio Bogu, istinska je vjera te ga s pravom nazivamo ocem vjere, ustvrdio je biskup. Pozvao je nazočne krizmanike da se ispitaju u koga su oni u konačnici položili svoje povjerenje. Ako to nije Bog, neće moći ostvariti smisao svoga života u punini.

Tumačeći evanđeoski ulomak o Isusovu preobraženju na gori pred trojicom svojih učenika, biskup je ustvrdio da je on tim činom svojim učenicima želio pokazati kako put prema preobrazbi vodi kroz poslušnost Ocu do kraja, do u smrt. Naglasio je kako je u Abrahamovu žrtvovanju Izaka naznačeno ono što je Bog u žrtvovanju svoga Sina Isusa Krista na križu ostvario u punini, u kojem nam je – kako veli apostol Pavao u ulomku drugog čitanja iz Poslanice Rimljanima – Bog sve darovao. Otajstvo našeg postojanja u žrtvi  je Kristove ljubavi, ustvrdio je biskup. Istaknuo je da su poginuli hrvatski branitelji kojih se danas spominjemo prinijeli žrtvu ljubavi kad su povjerovali da se isplati svoje živote položiti za slobodu domovine, za dostojanstvo svoje obitelji i za druge vrijednosti. Time što su položili svoje živote, oni su ljudski gledano veliki heroji. No, oni su svojim krštenjem ušli u Božji dinamizam, ostvaren u Isusu Kristu, a to je smrt ne radi smrti ili nekog kratkoročnog dobitka, nego smrt radi uskrsnuća i pobjede života. Kazao je da želimo danas zahvaliti svim hrvatskim braniteljima, koji su čistom savješću išli u borbu za slobodu svoje domovine, i prepoznati veličinu toga njihova djela.

Nazočnim krizmanicima biskup je poručio da će se svojom današnjom ispoviješću vjere svrstati među mnoštvo onih koji su kroz povijest od Abrahama i Isusa, pa sve do danas povjerovali Bogu, njemu povjerili svoj život i sudbinu, bili spremni žrtvovati se za vrijednosti života, sigurni da tako ostvaruju preobrazbu svoga života. Put vjernosti Bogu najbolji je put preobrazbe, ustvrdio je biskup.