Subota drugog korizmenog tjedna

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Subota
Svagdan

Čitanja: Mih 7, 14-15. 18-20; Ps 102, 1-2. 3-4. 9-10. 11-12; Lk 15, 1-3. 11-32.

Obljetnica posvete crkve: Nova Gradiška – Bezgrješno začeće BDM.


Evanđelje dana (Lk 15, 1-3. 11-32)

„Ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje.“

U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«
Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.«
»Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednog žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.«
»Došavši k sebi reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’«
»Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.«
»A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele. Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje — tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«


Razmišljanje

Oko Isusa se okupljaju svi: oni koji se smatraju pravednima, dobrima i svetima, kao i oni koji su prozvani grješnicima i odbačeni od društva. Nije Isusu bilo jednostavno. često je slušao ovakve primjedbe, osuđivali su Ga zbog toga što se sa svima druži. A On je jednostavno svima ulijevao nadu i davao smisao života. Zato i iznosi prispodobu o dva „sloja društva” — nazovimo ih tako. Prispodoba o izgubljenom i nađenom sinu, odnosno o milosrdnom ocu, krije u sebi bogatstvo simbolike i poruka. Zadržat ćemo se samo na jednom dijelu, jednom važnom koraku ovoga mlađeg sina. Kada je u stranoj zemlji završio u problemima, došao je k sebi. Možemo reći — opametio se. Kada dobro razmislimo, možemo uočiti da smo i mi činili lude i pogrješne korake u životu. Neki su nam savjetovali drugačije, ali mi smo radili po svome. Kad smo „lupili glavom o zid”, opametili smo se, razumjeli smo da to ipak nije bila dobra ideja. Bog nama ljudima, Svojoj djeci, dopušta da sami odlučujemo: da se odlučimo i za ono što ne valja. Kao pravi pedagog dopušta da pogriješimo. A onda kada shvatim što sam učinio, potiče me na povratak, na obraćenje. Potiče me na to da ubuduće ipak slušam Njegov glas u svojoj savjesti, da slušam ljude koje mi šalje, da poslušam ono što mi On govori u Svojoj svetoj Riječi. Imam li sličnih iskustava u životu? Koga sam uglavnom slušao? Jesam li prepoznao Božji glas u svojoj savjesti? Jesam li se kasnije opametio i k Njemu vratio? Znam li da me uvijek čeka raširenih ruku i otvorena Srca? D. L.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)


Poticajna misao

Najkraći put od čovjeka do čovjeka jest preko Boga.

(Kard. Franjo Kuharić, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)