Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Petak
Svagdan
Čitanja: Hoš 14, 2-10; Ps 80, 7-8a. 8bc-9a; Mk 12, 28b-34.
Klanjanje: Badljevina, Bučje.
Evanđelje dana (Mk 12, 28b-34)
„Ovo je prva zapovijed. Druga je pak ovoj slična.“
U ono vrijeme: Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, iz sve duše svoje, iz svega uma svojega, i iz sve snage svoje!«
»Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.«
Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga — više je nego sve paljenice i žrtve.«
Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati ga.
Razmišljanje
Prošlo je puno godina od vremena kada je Isus naučavao, prolazeći kroz gradove i sela, a i dalje se u srcima ljudi rađa puno pitanja koja bi htjeli postaviti Bogu. U mome srcu također se rađaju pitanja. Imam pravo pitati Boga i očekivati odgovor koji mogu čuti: ili u svome srcu, ili preko drugog čovjeka, ili kroz određene životne situacije koje mi pomažu odagnati moje sumnje. Važno je samo da postavljanje pitanja nije cilj sam po sebi već da je motiv iskrena želja za upoznavanjem Boga i Božje volje za mene. Tada pristupi jedan od pismoznanaca upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini.« (Mk 12, 28b29) Nakon toga, Isus dodaje znane nam dvije zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Daljnje pojašnjenje pismoznanca pokazalo je da on razumije te zapovijedi. Zato Isus dodaje: Nisi daleko od kraljevstva Božjega! (Mk 12, 34) Što to znači za mene? Koliko mi te riječi približavaju put koji ide za Isusom? Kako zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu ostvarujem u svojoj svakodnevici? Je li uistinu Bog za mene najvažniji? Kakav je moj odnos prema raznim teorijama o Bogu kao o opće razumljivom dobru koje neophodno ne mora biti osoba ili pak prema davanju „ravnopravnosti” svim religijama? Postoji li uistinu za mene samo jedan jedini Bog, moj Stvoritelj, koji me je tako uzljubio da je poslao Svoga Jedinorođenog Sina za naše spasenje, za moje spasenje? Ljubim li Ga? Stidim li se priznati svoju vjeru kad se nađem u društvu ljudi koji imaju drugačiji pogled na život i koji bi me mogli ismijati? Kako u stvarnosti izvršavam drugu zapovijed: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga? Ta zapovijed pretpostavlja ljubav prema samome sebi jer se tek iz te ljubavi može pružiti ljubav drugom čovjeku. Ne može se ljubiti druge ako nema ljubavi prema sebi samome. Ako nemamo pojma o ljubavi, kako je možemo davati drugima? Mogu se čuti razni „odgovori” kad je riječ o ljubavi prema samome sebi. Neki vide u sebi samo nedostatke, slabosti, tjelesne ili duhovne ružnoće. Kako se mogu dobro osjećati, biti zdravi i ljubiti druge, ako sami sa sobom nisu dobro? Sama Činjenica da Bog ljubi svakoga od nas, budući da nas je stvorio iz ljubavi i za ljubav, temelj je za ljubav prema sebi. Krštenje briše istočni grijeh i čini nas izabranom djecom Božjom. Zar, dakle, dijete Božje nema veliku vrijednost u Božjim očima i očima drugoga čovjeka? Ponekad netko sebe vidi samo u nekom krivom ogledalu te treba u svome životu puno toga promijeniti da bi ta iskrivljena slika Boga u čovjeku iznova postala dobra i vidljiva. Sve dok čovjek živi, nije kasno za obraćenje. No, ne vrijedi odugovlačiti: jer to što sam danas živ ne jamči mi da ću biti sutra. Ako mi Duh Sveti pokaže moju krivnju i moj grijeh, tada ne trebam dugo hodati s tim teretom, već čim je prije moguće sakramentom pokore završiti to vrijeme života u grijehu, a zatim se truditi ne ponavljati te iste pogrješke. U snažnoj odluci za popravkom života, Bog nas jača, samo Mu treba povjerovati. Još je vrijeme Korizme, dakle, vrijeme obraćenja, vrijeme rada na sebi. Trebam ljubiti Boga, a ujedno i drugog čovjeka. Taj drugi čovjek sam također i ja. Moja ljubav prema sebi treba se prije svega iskazivati u brizi za moje spasenje, u okolnostima u kojima se nalazim. Kada zavolim sebe, tada mogu ljubiti druge, pomažući im na njihovu životnom putu. Ljubav obično košta. Košta oslobađanja od vlastitog egoizma, za dobro drugog čovjeka. Ponekad ljubav zahtijeva žrtvu od sebe. Treba odustati od vlastitih običaja, ugodnosti, materijalnih dobara, planova… Ako npr. netko želi stvoriti sretnu obitelj, ne može očekivati samo sretne trenutke. Ne može očekivati da će druga strana biti — objekt interesa, ljubavi: samo ispunjavati želje, a sama neće imati nikakvih prava; uz takav stav teško je graditi nešto vrijedno i trajno. Nije moguće graditi sreću na pitanju: što ću ja od toga imati, već radije treba pitati: što ja mogu dati da bi moja obitelj bila sretna sa mnom? Također treba imati na umu da nitko od ljudi nije savršen. Dakle, teško je biti s drugim čovjekom kroz puno godina, uvijek ljubiti i opraštati, ako ne pozovemo Boga u svoj život da On blagoslovi i podupire Svojom milošću. Gospodine Isuse, molim Te, vodi me kroz život putem Svoje ljubavi. A.S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Kad budete ostavljali ovaj svijet, brinite se ne samo da budete dobri, nego da ostavite jedan bolji svijet.
(Bertolf Brecht, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
