Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Subota
Svagdan
Čitanja: Ez 37, 21-28; Ps Jr 31, 10. 11-12ab. 13; Iv 11, 45-56.
Evanđelje dana (Iv 11, 45-56)
„Da raspršene sinove Božje skupi u jedno.“
U ono vrijeme:
Mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!« A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: »Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!« To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. Toga dana dakle odluče da ga ubiju.
Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.
Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. Iskahu, dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: »Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?«
Razmišljanje
Dok pozorno slušamo odlomak iz današnjeg Evanđelja, može se u nama pojaviti čuđenje izazvano stavom i ponašanjem židovskih vlasti, farizeja i pismoznanaca. Nakon Lazarova uskrsenja kojemu su nazočili i neki od tih Židova, opet traže načina kako eliminirati tog Čovjeka koji čini sva ta velika znamenja i čudesa. Nepojmljiva je ova njihova briga za čistoću predaje i nauka. Ne dopuštaju da do njih dopre ni pomisao da bi obećani Mesija mogao biti među njima premda, tobože, znaju Pisma i proroštva koja o Njemu govore. Ne pristaju na mogućnost da bi On mogao nešto doprinijeti njihovoj predaji i njihovu nauku, a kamoli da ima Svoje pristaše i učenike koji će biti svjedoci čudesa, znamenja i koji će, slušajući Njegov nauk, povjerovati da je On Mesija koji treba doći. Postavljaju zamke, izmišljaju nove stupice mamo da Ga optuže. I sve ovo čine da bi tobože spasili Narod židovski. Nameće nam se pitanje kako je moguće, kako ljudi mogu biti toliko zaslijepljeni i okorjeli da gledajući ne vide i slušajući ne čuju (Mt 13, 13)? Iščitavajući ovaj događaj u svjetlu našeg vremena i naših okolnosti postajemo svjedoci Isusova proroštva i nagovještaja ovih događaja: i danas se Njegovo postojanje izbacuje iz čovjekova života, progone se Njegovi ispovjedaoci. Svatko od nas treba danas sebi postaviti pitanje: jesam li među onima koji su povjerovali Isusu, koji se oslanjaju na Njega i koji su spremni podnijeti sve konzekvence toga odabira; ili možda u duhu postmodernizma idem ukorak s duhom ovoga svijeta i vremena odbacujući Isusa i distancirajući se od Njega? H.C.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Rana koja se krije, sporo i teško zacjeljuje.
(Ivo Andrić, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
