Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
NEDJELJA MUKE GOSPODNJE – CVJETNICA
Cvjetnica
Čitanja: Iz 50, 4-7; Ps 21, 8-9. 17-18a. 19-20. 23-24; Fil 2, 6-11; Mk 14, 1 – 15, 47 ili Mk 15, 1-39
Klanjanje: Gaj.
Evanđelje dana (Mk 15, 1-39)
„Muka Gospodina našega Isusa Krista.“
Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima – cijelo Vijeće – upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. I upita ga Pilat: »Ti li si kralj židovski?« On mu odgovori: »Ti kažeš.« I glavari ga svećenički teško optuživahu. Pilat ga opet upita: »Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju.« A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio.
O blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba. I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti. A on im odgovori: »Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?« Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. Pilat ih opet upita: »Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?« A oni opet povikaše: »Raspni ga!« Reče im Pilat: »Ta što je zla učinio?« Povikaše još jače: »Raspni ga!« Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne.
Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu te ga stanu pozdravljati: »Zdravo, kralju židovski!« I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena. A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine.
I izvedu ga da ga razapnu. I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ. I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze.
Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku – što će tko uzeti. A bijaše treća ura kad ga razapeše. Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: »Kralj židovski«. A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva.
Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: »Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, spasi sam sebe, sidi s križa!« Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Krist, kralj Izraelov! Neka sad side s križa da vidimo i povjerujemo!« Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti.
A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji – sve do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eloi, Eloi lama sabahtani?« To znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« Neki od nazočnih čuvši to govorahu: »Gle, Iliju zove.« A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: »Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine.« A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu.
I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje.
A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: »Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!«
Razmišljanje
Čitamo o dva potpuno različita odnosa prema Isusu. Prvi je oduševljenje, nada, vjera da je došao Onaj koji će osloboditi Izraela iz ruku osvajača. Gledamo mase koje plješću i slušamo kako uzvikuju Hosana. Naši glasovi rado se pridružuju tom mnoštvu. Ali znamo i što se dogodilo kratko iza toga. To isto mnoštvo koje je htjelo proglasiti Isusa kraljem viče: Raspni ga! (Mk 15, 14) Ako bolje promotrim svoj život, uočit ću da sudjelujem i u jednom i u drugom mnoštvu. Ima trenutaka u životu u kojima kličem: Hosana Sinu Davidovu! (Mt 21, 9), a nakon toga bježim, ostavljam Boga, čak izvikujem: „Na križ s Njim!” Jadan li sam ja čovjek! Današnji opis Isusove muke završava zatvaranjem groba velikim kamenom. Već skoro dvije tisuće godine proživljavamo nanovo ove događaje koji se cijelo vrijeme događaju u povijesti spasenja i u našem životu. Doživljavamo, gledamo činjenicu da je Isus slomio smrt: nadgrobni kamen je odmaknut. Nije to pobjeda uz veliku pompu kao ovaj ulazak na Cvijetnicu. Ona je puno tiša, ali neizrecivo važnija. Ovo je pobjeda Boga nad grijehom i smrću, pobjeda ljubavi nad mržnjom, milosrđa i opraštanja nad osvetom. Isus me poziva da krenem na put Velikog Tjedna s Njim: od izdaje, preko uhićenja, muke i smrti do Uskrsnuća. On želi otkotrljati kamen s moga groba i moli me da Mu to dopustim. Što je kamen na momu grobu? Molim li Isusa da mi pomogne nositi moj križ, da s njim umrem i doživim uskrsnuće? A.S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Čovjek je biće koje teži za smislom svoga života, te njegovo srce ne može biti smireno ni sretno ako ne postigne taj smisao i ako ga ne ispuni.
(Anton Trstenjak, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
