Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Srijeda
Svagdan velikog tjedna
Čitanja: Iz 50, 4-9a; Ps 68, 8-10. 21bc-22. 31 i 33-34; Mt 26, 14-25.
Klanjanje: Sopje.
Evanđelje dana (Mt 26, 14-25)
„Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega.“
U ono vrijeme: Jedan od dvanaestorice, zvani Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu odmjeriše trideset srebrnika. Otada je tražio priliku da ga preda.
Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.’« I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.
Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije. A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«
Razmišljanje
Da, sve ovo: Pasha, Judina izdaja, muka i smrt Kristova, stvarno se zbiva. Čitajući i slušajući Evanđelje postajemo dionici tih događaja. U njima sudjelujemo ne samo kroz evanđeoski tekst, nego i osobno svaki put kada se odvojimo od Krista odabirući grijeh i podliježući napasti. Ovaj „palestinski događaj” konstantno je aktualan, stalno ima nove nastavke; i kad poslušamo svoju svijest koja nam ne da mira i odemo na sakrament pokore da se operemo u Isusovoj ljubavi, Njegovu milosrđu kako bismo po ne znam koji put ponovno doživjeli uskrsnuće od mrtvih, novi život u Njemu i za Njega. Ovog kajanja i skrušenosti ponestalo je kod Jude koji je zaslijepljen i zaveden nekom svojom vizijom pokleknuo pred napašću i predao svoga Učitelja na smrt.
Isus još za vrijeme blagovanja Pashe upozorava Judu: Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije. (Mt 26, 24) Ali on to upozorenje ne razumije. Zasigurno je želja da se obogati, ali i neiskren, dvostruki život koji je vodio dok je bio s učenicima, doprinio da je ova napast izdaje postala jača od života s Isusom. Nije li to slika čovjeka koji i danas po grijehu dopušta sotoni da ga „zavrti”, zarobi i koji će učiniti sve da ne dođe do pomirenja? Kako je sa mnom? H.C.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Ogromni su i neshvatljivi planovi tvoji, o Bože, i jasno je da im mi ne možemo dogledati ni smjera ni svrhe i da ih moramo smireno primati: al’ je teško biti čovjek, Gospode!
(Ivo Andrić, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
