Srijeda drugog vazmenog tjedna

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Srijeda
Svagdan (u Vazmenom vremenu)

Čitanja: Dj 5, 17-26; Ps 33, 2-3. 4-5. 6-7. 8-9; Iv 3, 16-21.


Evanđelje dana (Iv 3, 16-21)

„Bog je poslao Sina da se svijet spasi po njemu.“

»Bog je tako ljubio svijet
te je dao svoga Sina Jedinorođenca
da nijedan koji u njega vjeruje
ne propadne,
nego da ima život vječni.
Ta Bog nije poslao Sina na svijet
da sudi svijetu,
nego da se svijet spasi po njemu.
Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se;
a tko ne vjeruje, već je osuđen
što nije vjerovao
u ime jedinorođenoga Sina Božjega.
A ovo je taj sud:
Svjetlost je došla na svijet,
ali ljudi su više ljubili
tamu nego svjetlost
jer djela im bijahu zla.
Uistinu, tko god čini zlo,
mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti
da se ne razotkriju djela njegova;
a tko čini istinu,
dolazi k svjetlosti
nek bude bjelodano
da su djela njegova u Bogu učinjena.«


Razmišljanje

Ne postoji veće ljubavi od Božje. Bog šalje Svoga Sina na svijet da mi pokaže svijetlo koje vodi k spasenju, a ja ipak više volim tamu. Isus me Svojim umiranjem na križu izmirio s Ocem, oslobodio ispod vlasti grijeha i smrti, a ja se i dalje okrećem od Njega. Stalno pokušavam urediti svoj svijet, svoj život bez Njega, bez Njegove ljubavi, bez Njegovih zapovijedi. Smatram da sam znam što je za mene najbolje, sam prosuđujem sebe i druge. život vječni koji Bog nudi je poziv na sreću, mir, ljubav. Tko od nas ne čezne za ovim? Što treba učiniti da se postigne? Povjerovati u Jedinorođenoga Sina Božjega, primiti Ga u svoj svijet, život, svakodnevicu. Dopustiti svjetlu Božje ljubavi koja mijenja ljudska srca da te prožme. Gospodine, nauči me ljubiti, pomozi mi otvoriti srce Tvome svjetlu. K.S.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)


Poticajna misao

Svećenik ne dolazi među ljude kao Božji prijatelj ili kao mudrac ili kao starac ili kao karizmatik ili kakogod se zvali oni koji ljudima mogu o tebi govoriti samo ono što sami imaju. On dolazi kao Božji poslanik, poslan od Očeva Sina, našega Gospodina, a to je više, beskrajno više od svega drugoga.

(Karl Rahner, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)