Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Petak
Svagdan (u Vazmenom vremenu)
Čitanja: Dj 5, 34-42; Ps 26, 1. 4. 13-14; Iv 6, 1-15.
Evanđelje dana (Iv 6, 1-15)
„Onima koji su sjedili, razdijeli koliko god su htjeli.“
U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskoga, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.
Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju? « To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: »Za dvjesto denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije. « Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike? « Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« a bilo je mnogo trave na tom mjestu.
Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!«
Skupili su dakle i napunili dvanaest košarica ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.
Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
Razmišljanje
Čudesno umnožavanje kruha i za nas je znak da Bog u Svojoj ljubavi može i želi utažiti svaku našu glad. S jedne strane: nakon umnažanja kruha i ribica i okrjepe mnoštva, ljudi općenito počinju zamjećivati u Isusu Spasitelja. Slušanje Njegova nauka i okrjepa jelom grade kod ovih ljudi osjećaj povjerenja i pokazuje da je pred njima divna Osoba i Čudotvorac: lijepo i mudro govori i uz to se još sjetio da su gladni i dao im da jedu kruha i riba besplatno. S druge strane: ovi ljudi vrlo plitko shvaćaju spasenje koje Isus nudi — žele Ga zadržati za sebe, žele da im bude blizu, da bude samo njihov Kralj i vođa koji im daje besplatno hranu, liječi njihove bolesnike i rješava njihove tekuće probleme. Njih zanima samo sadašnjost i u određenom smislu žele iskoristiti Isusa za svoje ciljeve ne vodeći brigu o Njegovu pozivu. U narednim odlomcima šestoga poglavalja Ivanova evanđelja Isus naglašava da bi nam trebala biti važna duhovna hrana koja je vječna i koja daje Vječni život. Stvar, dakle, za koju se Isus bori kako za one ljude tako i za nas jest sreća ne samo ovdje na zemlji nego vječna sreća za čitav svijet. Isus će Sam za Sebe reći da je On istinski kruh s neba. Isus Svoje poslanje nije htio zatvoriti unutar malenog kruga ljudi. Njegova Riječ i Euharistija daju život čitavome svijetu (usp. Iv 6, 33), mogu utažiti svaku našu glad i voditi nas na ovozemaljskom hodočašću do Neba. Gospodine Isuse, pomozi nam da se ne zatvorimo samo u ovozemaljske stvari. Daj nam milost da usmjerimo svoja srca tamo gdje je istinska radost te da budemo zahvalni što si došao da utažiš duhovnu glad svih ljudi, glad za ljubavlju i da nas dovedeš do vječne sreće u Očevu domu. K.K.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Ništa što je uistinu ljudsko nije kršćanstvu strano i ništa što je vlastito kršćanstvu ne može škoditi čovjeku.
(Ivan Pavao II., iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
