Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Nedjelja
Treća vazmena
Čitanja: Dj 3, 13-15. 17-19; Ps 4, 2. 4. 7. 9; 1 Iv 2, 1-5a; Lk 24, 35-48.
Evanđelje dana (Lk 24, 35-48)
„Trebalo je da Krist sve to pretrpi i treći dan uskrsne od mrtvih.“
U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.«
Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.
Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«
Razmišljanje
Učenici koji su na putu u Emaus susreli Uskrsloga Gospodina i prepoznali Ga u lomljenju kruha, o tome svom iskustvu pripovijedaju Apostolima. Nakon događaja Velikog Četvrtka i Velikog Petka unatoč svim svjedočanstvima koja su upućivala na činjenicu da je Isus Živ, u srcima Apostola je i dalje puno nesigurnosti, straha, bojazni, sumnji i pitanja. Za vrijeme njihova razgovora o iskustvu učenika s puta u Emaus, Isus dolazi među Apostole. Želi da sada zajedno iskuse Njegovu stvarnu prisutnost i prime Njegov mir. U duhovnom smislu nešto slično se događa uvijek kada dijelimo svoja iskustva Isusove prisutnosti u našem životu i slušamo svjedočanstva drugih. Skoro uvijek za vrijeme izmjene takvih iskustva prati nas osjećaj Gospodinova dolaska i prisutnosti koji ulijevaju u naša srca mir i daju svijetlo.
Čak i onda kada nemamo osobe s kojom bismo mogli izmijeniti iskustvo Božje prisutnosti, dobro je slušati svjedočanstva blaženika i svetaca koje nam Crkva daje kao provjerene svjedoke vjere. Ta nam iskustva mogu donijeti jako puno svjetla i udahnuti u naše strahove i nesigurnosti osjećaj prisutnosti Uskrsloga. Odlomak koji danas razmatramo također nam pokazuje da je vrelo poslanja Apostola u njihovu osobnom iskustvu. Da sami nisu doživjeli krizu vezanu uz Isusovu muku i smrt, a kasnije iskusili Njegovo Uskrsnuće, ne bi mogli biti svjedoci. Vjerojatno bi bili jako dobri teoretičari, savršeni poznavatelji Svetog Pisma i teologije, ali ne bi bili svjedoci. Budimo Isusovi učenici, dakle oni koji neprestano na vlastitoj koži doživljavaju kako patnja kroz koju prolazimo, a povezana je sa Spasiteljem, vodi k duhovnom iskustvu uskrsnuća. Ovakvim nas iskustvom Gospodin želi neprestano darivati. J.G.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Bog neće upotrijebiti naše Crkve za evangeliziranje ako su nagrižene razdorima, ogovaranjem, zlovoljom i hladnim odnosima među članovima.
(Michael Green, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
