Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Ponedjeljak
Svagdan (u Vazmenom vremenu)
Čitanja: Dj 6, 8-15; Ps 118, 23-24. 26-27. 29-30; Iv 6, 22-29.
Evanđelje dana (Iv 6, 22-29)
„Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni!“
Pošto je Isus nahranio pet tisuća ljudi, vidjeli su ga učenici kako ide po moru.
Sutradan mnoštvo naroda, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami. Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu. Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđe u lađice i ode u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori:
»Zaista, zaista, kažem vam:
tražite me,
ali ne stoga što vidjeste znamenja,
nego stoga što ste jeli od onih kruhova
i nasitili se.
Radite,
ali ne za hranu propadljivu,
nego za hranu koja ostaje za život vječni:
nju će vam dati Sin Čovječji
jer njega Otac — Bog — opečati.«
Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.«
Razmišljanje
Ništa čudno što je narod oduševljen Isusom koji ne samo da naučava, ozdravlja nego i čini čudo umnažanja kruha i riba. To je nešto nesvakidašnje. Da je htio, mogao je svaki dan vrlo jeftino nahraniti narod koji Ga je slušao. Skoro pa iz ničega. Zasigurno su mislili da bi bio jako dobar kralj. Takvoga još nije bilo. Jasno da ih je privlačila i znatiželja. Što će novoga ovaj neobični Čudotvorac, Prorok danas učiniti? Kao i obično, tako i sada, Isus pozna njihove misli. Zasigurno su mnogi od njih razmišljali čisto ljudski, stoga im je Isus i odgovorio: Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni. Oni još nisu razumjeli o kakvom im Kruhu Isus govori. Mi pak već znamo da se radi o Euharistiji. To nam potvrđuju i naredni svetopisamski redci. Unatoč sjeni nejasnoće, oduševljenje koje je proizašlo iz onoga što su vidjeli i doživjeli u mnogima je probudilo povjerenje u Isusa. Zato kasnije pitaju: Što nam je činiti da bismo radili djela Božja? Isto to pitanje bismo mogli i mi postaviti Isusu i vjerojatno bismo dobili sličan odgovor: Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao. Sada se pak nadaje novo pitanje: jesmo li stvarno povjerovali u Isusa Krista, Sina Božjega? Kakva je naša vjera? Kakva je moja vjera? Žarka, hladna ili možda mlaka? Zašto sam u biti pošao za Isusom? Možda zbog toga što poradi Njega imam kruha — posao, dom, uzdržavanje, ljude koji me slušaju? Ili sam s Njime zbog toga što Ga ljubim čitavim srcem i duboko vjerujem da me samo On može provesti kroz ovaj zemaljski život i dovesti do Života vječnoga, u Božju prisutnost? Ako Mu stvarno povjerujem, što će me sve snaći u ovom zemaljskom životu?
U srcu će mi zasigurno biti lakše podnositi sve životne nedaće, patnje, bolesti, nepravde i razočaranja, jer znam da će to sve proći i jer mi je moj Spasitelj Svojim križnim putem, mukom i uskrsnućem pokazao put. Gospodine Isuse Kriste, hvala Ti za milost vjere, za Tvoju Svetu Crkvu, za svete sakramente. Molim Te učvršćuj mene i moje bližnje u vjeri kako bismo, ostajući uz Tebe, mogli zajedno biti čitavu Vječnost. Amen. A.S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Prvo Evanđelje nastalo je u zajednici koja je prihvatila živjeti kršćanski, a to prvenstveno znači: po zapovijedi ljubavi. Ako bi se dogodilo da se unište sve knjige Evanđelja po cijelom svijetu, a ostane samo jedna zajednica kršćana koja bi slavila Euharistiju i živjela po njoj, napisalo bi se novo Evanđelje po životu te zajednice.
(Slavko Mikelin, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
