Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Utorak
Svagdan (u Vazmenom vremenu)
Čitanja: Dj 7, 51 – 8, 1a; Ps 30, 3cd-4. 6ab i 7b-8a. 17 i 21ab; Iv 6, 30-35.
Evanđelje dana (Iv 6, 30-35)
„Ne Mojsije, nego Otac moj daje kruh s neba, kruh istinski.“
U ono vrijeme reče mnoštvo Isusu: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: »Nahrani ih kruhom nebeskim.«
Reče im Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam:
nije vam Mojsije dao kruh s neba,
nego Otac moj daje vam kruh s neba,
kruh istinski;
jer kruh je Božji
Onaj koji silazi s neba
i daje život svijetu.«
Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.« Reče im Isus:
»Ja sam kruh života.
Tko dolazi k meni,
neće ogladnjeti;
tko vjeruje u mene,
neće ožednjeti nikada.«
Razmišljanje
Obratimo pozornost na put koji nam pokazuju Isusove riječi: tražiti neprolaznu Hranu koja je Onaj što je s Neba sišao i koji daje Život svijetu. Ova Hrana dolazi od Onoga koga je Bog Otac poslao. Da bismo se Njime nahrani potrebno je povjerovati u Njega, Božjeg Poslanika. Isus je taj Božji Poslanik, On je ta duhovna Hrana i Piće. On nam daje Samoga Sebe: Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. Pristupajući Euharistiji s vjerom i pouzdanjem primamo Uskrsloga Krista kao duhovnu Hranu. U prvom redu je to Božja Riječ koju slušamo, a kasnije je to euharistijski Kruh i Vino koje dijelimo međusobno i koje primamo kao Hranu. No, ne može biti govora o dobrom sudjelovanju u Euharistiji tamo gdje se omalovažavaju potrebe bližnjega. Također nema Euharistije, ako ne stavimo Krista u središte svoga života, ako nam On nije vodič i uzor. Zbog toga Ivan Evanđelist u svome izvještaju stavlja naglasak na pranje nogu. Ako zaboravimo otvoriti svoj život Bogu i bližnjemu dogodit će nam se isto ono što se dogodilo ljudima iz današnjeg Evanđelja. Nisu vidjeli znamenja nego samo kruh. Ovaj nam evanđeoski odlomak pokazuje euharistijskog Isusa kao „novu manu s Neba”, kao Hranu za naše tijelo, ali i kao smisao našega puta. Ova nas Hrana s Neba jača i daje smisao našem putu. Sam nam Krist pomaže u svladavanju našeg egoizma i straha kada je u pitanju opredjeljenje i hod za Njim u potpunoj slobodi i unatoč svim poteškoćama. W.Cz.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Ni sa čijom domovinom ne treba se šaliti. Ljubav prema domovini je svetinja kao ljubav prema majci.
(Ivan Đaja, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
