Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Subota
Svagdan (u Vazmenom vremenu)
Čitanja: Dj 9, 31-42; Ps 115, 12-13. 14-15. 16-17; Iv 6, 60-69.
Klanjanje: Kaptol.
Evanđelje dana (Iv 6, 60-69)
„Kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga.“
U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše: »Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?«
»Duh je onaj koji oživljuje,
tijelo ne koristi ništa.
Riječi koje sam vam govorio
duh su i život su.«
»A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«
Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.
Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«
Razmišljanje
Nije problem zvati se katolik, izjašnjavati se kao vjernik. Problem počinje kada to moram potvrditi vlastitim životom. Današnje nam Evanđelje o tome govori vrlo jasno. To je tragedija odlaska onih koji su slijedili, a zatim među prvima napustili Krista, koji su mu vjerovali, ali do određenog stupnja, do granice „zdravoga razuma”. Vjerovali su Mu do trenutka kada je Isus za Sebe rekao da je Hrana. Tada kao da je „kap prelila čašu”. Ovo što je Isus rekao o Svomu Tijelu i Svojoj Krvi kao Hrani, učinilo im se da je prešlo granicu zdravoga razuma. Nažalost, sve je više takvih ljudi u suvremenom svijetu koji vjeruju u Boga, ali ne u potpunosti, nego do „određene mjere”. Hoće li se po takvoj vjeri uspjeti spasiti? Ponekad je dovoljna neka teška situacija, iznenadna nesreća u obitelji i ljudi odlaze od Boga, neki Ga odbacuju i ne prihvaćaju Božje zapovijedi jer im je to previše i nije „u duhu vremena”.
A kako je u tvomu svakodnevnom životu ? Možeš li ponoviti — svjesno i iz dubine svo ga srca — i zajedno s Petrom reći ove riječi: Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji. U slobodi srca odaberi uvijek ono što je Božje jer čovjekova sloboda nije u tome da čini što želi nego ono što je istinito, ispravno i Božje. Naša vjera mora biti dosljedna, puna pouzdanja. Naš razum i srce moraju se potpuno predati Kristu. Moli za dar takve bezgranične vjere. A.S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Budi zahvalan plamenu na svjetlosti njegovoj, ali ne zaboravi na onoga koji drži lampu i stoji u sjeni ustrajno i strpljivo.
(Tagore, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
