Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Ponedjeljak
Svagdan (u Vazmenom vremenu)
Čitanja: Dj 11, 1-18; Ps 41, 2-3:42, 3. 4; Iv 10, 1-10.
Titular: Našice – sv. Marko Evanđelist – svetkovina.
Evanđelje dana (Iv 10, 1-10)
„Ja sam vrata ovcama.“
U ono vrijeme reče Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam:
tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata,
nego negdje drugdje preskače,
kradljivac je i razbojnik.
A tko na vrata ulazi,
pastir je ovaca.
Tome vratar otvara
i ovce slušaju njegov glas.
On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi.
A kad sve svoje izvede,
pred njima ide
i ovce idu za njim
jer poznaju njegov glas.
Za tuđincem, dakako, ne idu,
već bježe od njega
jer tuđinčeva glasa ne poznaju.«
Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. Stoga im Isus ponovno reče:
»Zaista, zaista, kažem vam:
ja sam vrata ovcama.
Svi koji dođoše prije mene,
kradljivci su i razbojnici;
ali ih ovce ne poslušaše.
ja sam vrata.
Kroza me tko uđe, spasit će se:
i ulazit će i izlaziti
i pašu nalaziti.
Kradljivac dolazi samo da ukrade,
zakolje i pogubi.
Ja dođoh da život imaju,
u izobilju da ga imaju.«
Razmišljanje
Kako to i sam Isus govori, svi lažni pastiri prije Njega dolazili su k „ovcama Izraela” kako bi krali i okoristili se. Ali oni nisu bili pravi pastiri koji bi bili spremni braniti svoje ovce, brinuti se za njih, a još manje položiti svoj život za njih. Samo je Isus bio Onaj Pastir kojemu je stalo do ovaca i to je dokazao polaganjem Svoga života za ovce. Možemo reći, služeći se današnjim izričajem: Isus od toga da položi Svoj život za ovce, da umre za ljude, nije imao nikakve koristi. Jedina „Njegova” korist je bila u tome da se ljudi spase, da budu sretni, da budu s Njim u vječnoj radosti Božjega kraljevstva. Istina, Bog nas ljubi „ljubomornom ljubavlju” — kako pišu proroci Staroga Saveza. Ali ova „ljubomorna ljubav Boga nad Vojskama” nema ništa zajedničkoga s ljudskom ljubomorom. Zbog toga što Bog, za razliku od čovjeka, nas ne želi i nismo Mu potrebni radi Njega Samoga, radi Njegove „ispraznosti”, radi Njegove „bolesne ljubavi” i želje da nas „posjeduje”… Bogu je stalo do našega spasenja, želi da budemo s Njim jer zna da ćemo samo tako biti sretni, da ćemo samo tako doći do istinske radosti i ostvarenja. Bogu je stalo do nas zbog nas samih, a ne zbog Njega. Iz ovoga primjera autentične Ljubavi trebali bismo učiti ljubiti drugog čovjeka. Nikad ne bismo smjeli iskorištavati drugog čovjeka u svoje svrhe, a naročiti ne onda kada se radi o vjerskim, duhovnim pitanjima. Naš pristup bi trebao biti takav da uvijek tražimo dobro drugog zbog njega samoga. Također bismo trebali biti spremni poput Krista dati nešto od sebe za drugoga, pa čak se i posvetiti radi njegova spasenja. D.M.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Kršćanska nada nije nikakav »opijum za narod«, nikakvo paraliziranje snaga, već upravo njihovo aktiviranje do granica predanja vlastitog života.
(Ferdinand Kerstiens, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
