Subota sedmog vazmenog tjedna

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Subota
Svagdan (u Vazmenom vremenu)

Čitanja: Dj 28, 16-20. 30-31; Ps 10, 4. 5 i 7; Iv 21, 20-25.

Obljetnica posvete crkve: Velika.


Evanđelje dana (Iv 21, 20-25)

„Ovo je učenik što ovo napisa i njegovo je svjedočanstvo istinito.“

U ono vrijeme: Petar se okrene i opazi da ga slijedi onaj učenik kojega je Isus ljubio i koji se za večere bijaše privio Isusu uz prsa i upitao ga: »Gospodine, tko će te to izdati?« Vidjevši ga, Petar kaže Isusu: »Gospodine, a što s ovim?« Odgovori mu Isus: »Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti idi za mnom!« Stoga se pronese među braćom glas da onaj učenik neće umrijeti. No Isus nije rekao: »Neće umrijeti«, nego: »Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga?«
Taj učenik za ovo svjedoči i ovo napisa. I znamo da je istinito svjedočanstvo njegovo. A ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale.


Razmišljanje

Isus je uskrsnuo i za učenike koji su se gotovo svi već bili predali, odustali i mislili da je sve što je Isus činio bilo uzalud. Sada nastaje jedna nova stvarnost: Isus je ponovno među njima, Isus je Živ i oni nastavljaju tamo gdje su stali prije Njegove smrti. Kako čitamo u ovom odlomku, Petar opaža kako „Ljubljeni učenik” nije posustao: on i dalje slijedi Isusa te Petra zanima što će biti s njim. Isus Petru govori da situacija „Ljubljenog učenika” za nj nije toliko bitna, već je za njega bitniji njegov osobni hod za Isusom. „Ljubljeni učenik” je do kraja bio s Isusom i njegovo nam je svjedočanstvo važno, ali više od njegova svjedočanstva važno je naše osobno iskustvo Boga, naše osobno svjedočanstvo hoda za Isusom. Htjeli mi to ili ne, i mi se puno puta uspoređujemo s drugima ili kao uzor nasljedovanja Isusa uzimamo svece. Nema u tome ništa loše. No, vrlo je važno da ne upadnemo u zamku da se samo divimo drugima ili se trudimo nasljedovati Krista onako kako su to oni učinili. Isus i nas, mene i tebe, poziva da Ga nasljedujemo na svakomu od nas svojstven način, hodeći putem svoga života i noseći svoj vlastiti križ. I zato je važno da se svakodnevno pitamo koji je to moj put, moj zadatak u svijetu danas, tamo gdje jesam, gdje živim, radim, služim… I truditi se svim srcem, prema svojim mogućnostima, izvršiti ono što Bog od mene očekuje: danas! S.H.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)