Sv. Filip Neri, prezbiter

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Sv. Filip Neri, prezbiter
Spomendan

Čitanja: Sir 36, 1. 4-5a. 10-17; Ps 78, 8. 9. 11. 13; Mk 10, 32-45.

Klanjanje: Vetovo.


Evanđelje dana (Mk 10, 32-45)

„Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan.“

U ono vrijeme: Putovali učenici uzlazeći u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni.
Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poče im kazivati što će ga zadesiti: »Evo, uzlazimo u Jeruzalem, i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima, izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati.«
I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: »Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« A oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati — to je onih kojima je pripravljeno.«
Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im: »Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«


Razmišljanje

Isus je zajedno sa Svojim učenicima na putu prema Jeruzalemu. Na ovome se putovanju

ponaša vrio netipično. Obično je išao zajedno s njima iskorištavajući vrijeme putovanja za zajedničke razgovore. Ovaj put Učitelj ide ispred Svojih učenika, to ponešto užurbano. To ostavlja učenike u čudu, čak i prestravljuje. Učitelj im nagovješćuje što Ga čeka u Gradu kojem se približavaju.

U Gradu će trpjeti, umrijeti i uskrsnuti. Obično kada čovjeka čeka nešto teško, nastoji to što duže odgoditi. Primjerice: težak ispit odgađa za kasnije, ne „trči” k zubaru, izbjegava neugodne preglede i zahvate, zaobilazi škakljive teme u razgovoru i sl.

Isus se ponaša drugačije. Premda zna što Ga čeka u Jeruzalemu – On se žuri. Sigurno ne zbog toga što se ne boji patnje. Jer prije uhićenja u Getsemanskom vrtu, On se trese, dršće i znoji krvavim znojem od straha. Žuri se ne zbog toga što se ne bi bojao nego zbog toga što se uzda u Oca Nebeskoga i što što prije izvršiti Njegovu volju. Svjestan je da će, ako bude poslušan Ocu, ostvariti djelo čovjekova spasenja, pobijediti Zlog te nakon smrti ustati od mrtvih, Zna da će, ismijan i ponižen među ljudima, biti uzvišen kod Boga. Također zna da je svjesno i dobrovoljno prihvaćen križ lakše nositi nego nametnuti. Isus se ‘Žuri uzeti križ svjestan nadasve plodova koje će Križ donijeti.

Takav je put svih onih koji poput Jakova i Ivana te ostalih apostola žele biti veliki. U svakom čovjeku je prirodna želja da bude velik jer je svaki čovjek stvoren na Božju sliku, a Bog je Velik. U današnjem evanđeoskom odlomku Isus pokazuje način na koji se dolazi do autentične i istinske veličine.

Put do „ostvarenja karijere” i uspjeha u Božjem kraljevstvu vodi kroz služenje i posvećenje. Takav je bio Učiteljev put. Istim tim putem će nakon Pedesetnice krenuti i Apostoli.

Tim putem bismo trebali i mi ići. J.G.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)