Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Četvrtak
Svagdan
Čitanja: Sir 42, 15-25; Ps 32, 2-3. 4-5. 6-7. 8-9; Mt 10, 46-52.
Klanjanje: Čaglić, Zdenkovac.
Evanđelje dana (Mk 10, 46-52)
„Učitelju moj, da progledam!“
U ono vrijeme: Kad je Isus ,s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.
Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!«
Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!«
Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!«
I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!«
On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu.
Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?«
Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.«
Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!«
I on odmah progleda i uputi se za njim.
Razmišljanje
Kad je slijepac, koji je sjedio na vratima Jerihona i prosio da zaradi za svoje uzdržavanje, čuo da Isus prolazi pokraj njega, počeo je vikati, i to s vjerom. Isus je u tome glasu čuo nepopustljivost, ali i duboko uvjerenje da će se napokon u njegovu životu nešto promijeniti. Naređuje mu da dođe k Njemu i pita ga: Što hoćeš da ti učinim? – Učitelju moj, da progledam. – Idi, vjera te tvoja spasila! (Mk 10, 51.52)
Čujemo li dobro što Isus govori ovom čovjeku: vjera te tvoja spasila? Koliko nas danas, dok se nalazimo u hramu Božjem i slušamo ove riječi, primjenjuje iste na sebe, na svoju „sljepoću”, izgubljenost, zatvorenost, užurbanost, trčanje za karijerom, lagodnim životom u kojem je sve manje mjesta za Boga?
Možda nam se čini, dok smo u crkvi i slušamo ovaj evanđeoski odlomak, da se njegova „radnja dogodila u prošlosti” tj. da je vrijeme radnje: daleka prošlost, svršena, a mjesto radnje: tamo negdje daleko.
Možda i mislimo da mi nismo slijepi, da dobro vidimo i da nam obraćenje nije potrebno. Imamo li hrabrosti zaustaviti se i čuti riječi koje nam Isus s ljubavlju upućuje: što hoćeš da ti učinim? W.Cz.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
