Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Subota
Privilegirani svagdan (ljetne kvatre za posvećenje ljudskog rada i urod zemlje)
Čitanja: iz prigodnih i zavjetnih čitanja, str. 119-130; 2Sol 3,6-12.16; Ps 127,1-2; Mt 25,14-30
Evanđelje dana (Mt 25,14-30)
„U malome si bio vjeran, uđi u radost gospodara svoga!“
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:
»Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.
Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’
Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’
A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’
‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«
Razmišljanje
Farizeji u ovom pitanju upućenu Isusu, aludiraju na nešto raniji događaj u kojem je Isus izbacio trgovce iz jeruzalemskog Hrama. Taj Isusov čin nije bio samo znak brige za čisto-
ću bogoštovlja nego i proročki. To je bila najava čišćenja i povratak pravom bogoštovlju i slavljenju Boga u Duhu i istini. Isus, uspostavljajući Novi Savez želi da vjernici budu „transparentni”, autentični, vjerni te da uvijek imaju čiste namjere, da ne trguju svojom vjerom i svojim pobožnim činima te takvim načinom i pristupom iskrivljavaju sliku Crkve kod naroda Novog Saveza. Farizeji pak nisu obraćali pozornost na unutrašnjost čovjeka, važna im je bila izvanjska strana vjere, da formalno budu sve u redu i da im nitko ne može ništa predbaciti. Upravo zbog svoje oholosti nisu mogli ignorirati Isusov proročki čin. Očito uvrijeđeni, pitaju Isusa kojim pravom to čini. Farizeji pitaju Isusa što im želi reći tim proročkim činom, a ne razmišljaju da oni možda čine nešto krivo. Brane se napadajući jer ne žele i ne prihvaćaju nikakvu kritiku. Isus odgovara na njihovo pitanje, a čini to svjesno, planski možemo reći: pobjeđuje farizeje njihovim oružjem. U biti postavlja im pitanje znajući da neće moći na nj odgovoriti zbog vlastite krivnje i zbog toga što nisu povjerovali Ivanu Krstitelju i čuli njegov poziv na obraćenje.
Iz ovoga nam proizlazi slijedeća poruka da kao prvo: moramo izbjegavati farizejsko glumatanje i vjerski i religijski formalizam te biti otvoreni prema znakovima koje nam Gospodin šalje, a kao drugo: moramo naučiti pokazati inteligenciju i snalažljivost u situacijama u kojima navješćujemo Krista i branimo Njegov nauk. D.M.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
