Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Nedjelja
Deseta kroz godinu
Čitanja: Post 3, 9-15; Ps 129, 1-2. 3-4. 5-6. 7-8; 2 Kor 4, 13 – 5,1; Mk 3, 20-35.
Evanđelje dana (Mk 3, 20-35)
„Sotoni je došao kraj.“
U ono vrijeme:
Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!«
I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.«
A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!
Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.«
I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?«
I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.«
Razmišljanje
Isus je odbačen od jeruzalemske vjerske vlasti, ali i od Svoje rodbine. Smatrali su Ga ludim – prema onome što su govorili. Iznosili su klevete protiv Njega. Ne samo da nisu htjeli priznati da je Prorok, nego su smatrali (la po Njemu djeluje zloduh.
Kako se Isus osjećao? Kako je sve mogao reagirati? Je li trebao otići iz te kuće u znak protesta i neslaganja?
Uza svo odbacivanje, On je ostao i odgovorio razborom i mudrošću Svoje besjede. Nije ih osudio ni „napao istim oružjem”, nego ili) je osvijestio da teško griješe. Taj grijeh koji čine neće im biti oprošten!
Isus se ne da zaustaviti, naučava dalje. ustrajno, strpljivo i u ljubavi nastavlja Svoje poslanje, izvršava ono na Što Ga je pozvao Nebeski Otac.
Kako bih se ja ponašao u takvim situacijama? Što učiniti kada me uokolo kleveću? Što učiniti ako me ni rodbina, ni obitelj ne prihvaćaju samo zato Što vjerujem u Isusa?
I nama kršćanima valja ići tim mukotrpnim putem. Valja nam u ljubavi i strpljivosti ustrajati u raznim problemima na koje nailazimo. Isto tako, svakoga od nas Isus poziva da slušamo Božju Riječ, da budemo otvoreni Njegovom Duhu i tako u svome životu vršimo volju Božju. D.L.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
Poticajna misao
Isus je svojom patnjom postao suputnik svih onih koji trpe zlo i ljudsku bijedu. Mi u to dovoljno ne vjerujemo. Pa ipak koliko je patnika vidjelo kako se osvjetljuje njihova patnja i postaje plodna zahvaljujući toj sigurnosti vjere.
(Congar, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
