Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Bezgrješno Srce Marijino
Spomendan
Čitanja: Iz 61, 9-11; Ps 1 Sam 2, 1. 4-5. 6-7. 8abcd; Lk 2, 41-51.
Evanđelje dana (Lk 2, 41-51)
„Otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.“
Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad Isusu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče.
I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.
Razmišljanje
U današnjem Evanđelju čitamo kako uloga Isusovih staratelja uopće nije bila lak zadatak. U ovoj dramatičnoj situaciji, a koju je vjerojatno dopustio Bog Otac, u kojoj Josip i Marija gube svoje voljeno Dijete, Josip proživljava zahtjevnosti i poteškoće očinstva. Ni Sveta Obitelj nije bila lišena svakodnevnih, ljudskih borbi u smislu odgoja, medu obiteljskih odnosa, roditeljskih i sinovskih obveza…
Josip i Marija puna tri dana žalosni traže svoga Sina. Bila je to velika patnja za takve roditelje – ljubeće, tankoćutne i svete. Tražili Ga među rođacima i poznanicima, nisu pomislili da bi On mogao biti u Hramu u Jeruzalemu.
Njegov odgovor, uostalom, nije im bio u potpunosti razumljiv: Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega? (Lk 2, 49) Vjerojatno je nakon nekog vremena i određenog promišljanja o ovoj Isusovoj rečenici Marije i Josipa doprlo da On nije obično dijete i da doista ima ispuniti neku posebnu misiju. I premda su se i sami Josip i Marija morali učiti otkrivati volju Boga Oca za Svoje Dijete, morali su učiti kako surađivati u toj spasonosnoj misiji, ipak im je Isus, još uvijek, kao Sin koji odrasta, trebao biti poslušan u poštovanju i poslušnosti – kako piše Evanđelist.
Sve to pokazuje nam koliko je ponizan, koliko ustrajan i zreo bio sv. Josip, kako je sjajno izvršio svoje djelo i teški zadatak.
Neka On bude zaštitnik, primjer i nadahnuće suvremenim muškarcima u današnjim vremenima krize očinstva, uključujući i ono duhovno. D.M.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
