JEDANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Nedjelja
Jedanaesta kroz godinu

Čitanja: Ez 17, 22-24; Ps 91, 2-3. 13-14. 15-16; 2 Kor 5, 6-10; Mk 4, 26-34.

Titular: Daruvar – sv. Antun Padovanski, Krapje, Našice, Staro Petrovo Selo – sv. Antun Padovanski – svetkovina.


Evanđelje dana (Mk 4, 26-34)

„Manje od svega sjemenja na zemlji postane veće od svega bilja.“

U ono vrijeme: Isus govoraše mnoštvu:
»Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«
I govoraše: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.«
Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.


Razmišljanje

Nalazimo se na kraju IV. poglavlja Markova evanđelja gdje se završava govor u prispodobama. U nekim slikama i opisima vidimo da nema stopostotne sličnosti sa stvarima u prirodi i prirodnim procesima. Koja je onda svrha i nakana svega toga?

U ovim se prispodobama, zapravo, postupno otkriva rast Prve Crkve i Božjeg djelovanja na zemlji. Božje Kraljevstvo raste i Širi se u Crkvi i po Crkvi – a Čovjek nema potpunu vlast i nadzor nad time. Kada „plod dopusti”, tj. kada dođe vrijeme koje samo Bog zna, dolazi „žetva”, odnosno sud svijeta. Božje kraljevstvo po Isusu, započelo je po Njegovoj Crkvi u najsićušnijem sjemenu po prvim učenicima, apostolima, a razvija se u nešto puno veće po cijelome svijetu. U tu Crkvu pozvani su svi narodi što nam govore riječi: Pod sjenom se njegovom gnijezde ptice nebeske. (Mk 4, 32)

Vidimo kako je Bog na djelu, a ne čovjek, Isus govori o jednoj otajstvenosti (mističnosti) tog Božjeg djela spasenja. On želi da ti to Božje Otajstvo još više uronimo kao Što je to dopustio i prvim učenicima kada im nasamo sve razjašnjavao.

Jesam li svjestan Božjeg djelovanja u svijetu? Jesam li zahvalan za dar Crkve i sakramenata? Dopuštam li da Bog i mene vodi kroz život? On Čezne za mnom i želi mi puno toga reći i objasniti. Čeznem li ja za Njim?

Dopustimo da Bog u nama i po nama širi Svoje Kraljevstvo! D.L.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)


Poticajna misao

Isus je svojom patnjom postao suputnik svih onih koji trpe zlo i ljudsku bijedu. Mi u to dovoljno ne vjerujemo. Pa ipak koliko je patnika vidjelo kako se osvjetljuje njihova patnja i postaje plodna zahvaljujući toj sigurnosti vjere.

(Congar, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)