Petak dvanaestog tjedna kroz godinu

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Petak
Svagdan

Čitanja: Post 17, 1. 9-10. 15-22; Ps 127, 1-2. 3. 4-5; Mt 8, 1-4.

Klanjanje: Davor.


Evanđelje dana (Mt 8, 1-4)

„Ako hoćeš, možeš me očistiti.“

Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet. I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reče: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.« Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: »Hoću, očisti se!« I odmah se očisti od gube. Kaže mu Isus: »Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi pokaži se svećeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.«


Razmišljanje

Današnje Evanđelje govori o ozdravljenju čovjeka zaraženoga gubom. U Isusovo vrijeme nije bio poznat nikakav drugi lijek protiv gube, osim karantene koja je barem suzbijala širenje bolesti. Zaraženi je, nažalost, morao umrijeti sam noseći se sa svim posljedicama svoje bolesti, kako fizičkim tako i socijalnim. Pokušajmo sada očima svoje mašte zamisliti susret Isusa i gubavca. Ovaj bolestan čovjek pada na koljena pred Isusa. Zna da ga Isus može ozdraviti. Također zna da ga Isus neće odbaciti, neće se bojati da bi se sam mogao zaraziti gubom. Gubavac ne krije svoju bolest zbog koje je vjerojatno već puno pretrpio. Također je svjestan da Će, ako mu Isus ne pomogne, i dalje morati podnositi patnje koje se mogu jedino pojačavati. Napokon, on zna da za njegovu bolest nema lijeka. Unatoč toj svijesti, ništa ne iznuđuje. Možda stoga što je u njegovo srce urezana slika o Isusu koja ne dopušta da sumnja u Njegovu dobrotu. Ponizno, na koljenima moli: Gospode, ako hoćeš, možeš me očistiti. (Mt 8, 21) U potpunosti se oslanja na milost Onoga koji ima moć promijeniti njegov život. Ima moć vratiti život u normalan tijek, osloboditi ga patnje, učiniti njegovo tijelo zdravim i lijepim.

Stav ovog gubavca dirnuo je Isusa u Srce. Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: „Hoću, očisti se!“ (Mt 8, 3) A kako je sa mnom i mojim životom?

Mogu li razotkriti svoje rane pred Kristom, svoje bolesti, grijehe i probleme? Jesam li, unatoč njihovu teretu i strašnim posljedicama koje proživljavam, u stanju prihvatiti Božju volju, čak i ako se ne sažali nada mnom i ne usliša moje molitve? Hoću li Mu i dalje vjerovati? Hoću li Ga i dalje voljeti? Kada mi bude teško, pogledat ću u križ. Isus je trpio više od mene. Nepravda koja Ga je zadesila neizrecivo je velika. Ubila Ga je patnja koju je dobrovoljno prihvatio, između ostaloga i poradi mene. Njegov je Otac, Bog, imao moć osloboditi Ga svega što Mu se dogodilo, a ipak je dopustio da pati do posljednje kapi Krvi, do posljednjeg daha. Isus na kraju Svoga života izgovara riječi pune pouzdanja: Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj. (Lk 23, 46) Time je dovršio djelo otkupljenja svih ljudi.

Ostvareno je time i moje otkupljenje; no želim li ja upotrijebiti ovu milost? Da, silno želim. Isuse, također Te molim, ako želiš, izliječi mene i moju obitelj od svih bolesti i tegoba da Te još više slavim i hvalim Tvoju dobrotu srcem punim zahvalnosti. Amen. A.S.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)