Srijeda četrnaestog tjedna kroz godinu

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Srijeda
Svagdan

Čitanja: Post 41, 55-57: 42, 5-7a. 17-24a; Ps 32, 2-3. 10-11. 18-19; Mt 10, 1-7.

Klanjanje: Lipik.


Evanđelje dana (Mt 10, 1-7)

„Pođite k izgubljenim ovcama doma Izraelova!“

U ono vrijeme: Dozva Isus dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.
A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda.
Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: »K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! Putem propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko!’«


Razmišljanje

Ne znamo čime se Isus rukovodio pri odabiru Svojih apostola, međutim poznata nam je povijest poziva barem nekih od njih. Jedno sigurno znamo, a to je da su to bili ljudi međusobno potpuno različiti. Među dvanaestoricom pozvanih našlo se i starih i mladih, bilo je radnika slabijeg imovinskog statusa i bogatijih obrtnika i trgovaca, bilo je manje i više obrazovanih…, a bio je među njima i Juda koji Ga je na kraju izdao. Iz svega toga, kao i iz povijesti života nekih apostola, koju možemo iščitavati u Novom Zavjetu, možemo zaključiti da su to bili obični ljudi, sa svojim slabostima, nedostacima, ograničenjima… Nisu to uopće bili nekakvi heroji. Primjerice, jedna predaja navodi da su Matej i Petar, prije nego što ih je Gospodin pozvao, bili neprijatelji u svakodnevnom životu. Kao ribar Petar je puno puta morao platiti prekomjeran porez, a Matej bi ga, kao poreznik, <ogulio> koliko god bi mogao. Kao Kristovi učenici, oni su poslije funkcionirali u istoj zajednici, morali su prevladati međusobne netrpeljivosti i oprostiti jedan drugome ono što se dogodilo u prošlosti. Drugi pak apostoli, koje je Učitelj odabrao, znali su se međusobno posvađati, biti zavidni jedni drugima itd., dok ih je Isus s velikom strpljivošću opominjao, vodio i ispravljao. Takvi su bili apostoli koje Isus šalje k izgubljenim ovcama doma Izraelova (Mt 10, 6), dajući im nevjerojatnu moć: iscjeljivanja, istjerivanja zlih duhova i propovijedanja Kraljevstva Božjega. Čak je i sam Juda imao udjela u ovoj nevjerojatnoj misiji i snazi sa Krista. Bila je to lijepa i velika odgovornost. Pa ipak — kao što doznajemo iz drugih odlomaka Evanđelja — Isus im govori da se ne raduju zbog svoje nadmoći ili zbog toga što im se zlodusi pokoravaju. Drugdje u Evanđeljima čitamo da na Posljednjem sudu Isus može odbiti čak i one koji su činili čudesa i izgonili zle duhove u Njegovo Ime. S jedne strane, utješno je da svatko od nas može biti Gospodinov učenik te da ne moramo nužno činiti velika djela i čuda, ali s druge strane, ovo je upozorenje da nam djelovanje u Ime Gospodinovo samo po sebi ne jamči spasenje. Što je to što nas može približiti spasenju? Ljubav, milosrđe i svi naši konkretni čini koji su s njima u vezi. To će nam biti svojevrsna propusnica u Vječnost, o čemu nas izvještava sam Gospodin kada u Evanđelju govori o Posljednjem sudu. D.M.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)