Petak četrnaestog tjedna kroz godinu

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije

Petak
Svagdan

Čitanja: Post 46, 1-7. 28-30; Ps 36, 3-4. 18-19. 27-28. 39-40; Mt 10, 16-23.


Evanđelje dana (Mt 10, 16-23)

„Ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega!“

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima:
»Evo, ja vas šaljem
kao ovce među vukove.
Budite dakle mudri kao zmije,
a bezazleni kao golubovi!
Čuvajte se ljudi,
jer će vas predavati vijećima
i po svojim će vas sinagogama bičevati.
Pred upravitelje će vas i kraljeve vodit
poradi mene, za svjedočanstvo njima i poganima.
Kad vas predadu, ne budite zabrinuti
kako ili što ćete govoriti.
Dat će vam se u onaj čas
što ćete govoriti.
Ta ne govorite to vi,
nego Duh Oca vašega govori u vama!
Brat će brata predavati na smrt
i otac dijete.
Djeca će ustajati na roditelje
i ubijati ih.
Svi će vas zamrziti
zbog imena moga.
Ali tko ustraje do svršetka,
bit će spašen.
Kad vas stanu progoniti u jednom gradu,
bježite u drugi.
Zaista, kažem vam,
nećete obići gradova izraelskih
prije nego što dođe Sin Čovječji.«


Razmišljanje

Evanđeoski odlomak što ga danas razmatramo donosi Isusove riječi upućene Njegovim učenicima, a preko njih svim budućim pokoljenjima kršćana. Učitelj iz Nazareta priprema Svoje nasljedovatelje da će dijeliti Njegovu sudbinu. Ne želi ih zavaravati i ne obećava im samo lijepe trenutke. Kristov će učenik, isto kao i njegov Učitelj, hodajući putem Evanđelja doživljavati radost i sreću, ali će se isto kao i Isus zbog toga susresti i s patnjom. U slici progonstva koju Krist ocrtava odražava se Njegovo vlastito iskustvo i doživljaj. Učitelj pokazuje i kakav odnos treba imati prema progoniteljima. Govoreći o njemu služi se usporedbama iz svijeta stočarstva. Tako njegov učenik treba biti „ovca“, a ne vuk. Ovca je nešto sasvim drugo od žrtvenog jareta. Ovca se ne koristi — kao što to čini vuk — agresijom i nije grabežljivac kao on. Ovca ima svoga pastira koji se brine za nju i čuva ju. Ujedno, kršćani kada je u pitanju progonstvo trebaju biti poput zmije i goluba. U Isusovo se vrijeme smatralo da je zmija dalekovidna i da ima moć predviđanja. Tako bi Isusov učenik u trenutcima protivština trebao biti duhovno dalekovidan imajući stalno pred očima krajnju pobjedu dobra nad zlom. Također bi trebao sačuvati „golublji” mir. Neka se ne pokušava pretvoriti u grabežljivog jastreba, nego neka se uzda u svoga Branitelja. Ovakav stav može proizaći samo iz pouzdanja u Onoga koji kao pravi Dobri Otac daje Svoga Duha onima koji se kao Njegova djeca susreću s progonstvima. Izraz „Očev Duh” dosta se rijetko koristi u Svetom Pismu. Ovakva formulacija želi, naročito u kontekstu progona od strane obitelji, obratiti pozornost na postojanje istinske i prvotne „Obitelji” — Presvetog Trojstva. O tome svjedoče Isusove riječi koje bi bilo dobro zapamtiti: Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš — onaj na nebesima. (Mt 23, 9) Tko god vrši volju Oca mojega… taj mi je brat i sestra i majka. (Mt 12, 49-50) K.S.

(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)