Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Ponedjeljak
Svagdan
Čitanja: Izl 1, 8-14. 22; Ps 123, 1-3a. 3b-6; Mt 10, 34–11,1.
Evanđelje dana (Mt 10, 34–11,1)
„Nisam došao donijeti mir, nego mač.“
U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima:
»Ne mislite da sam došao
mir donijeti na zemlju.
Ne, nisam došao donijeti mir,
nego mač.
Ta došao sam rastaviti
čovjeka od oca njegova
i kćer od majke njezine
i snahu od svekrve njezine;
i neprijatelji će čovjeku
biti ukućani njegovi.
Tko ljubi oca ili majku više nego mene,
nije mene dostojan.
Tko ljubi sina ili kćer više nego mene,
nije mene dostojan.
Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom,
nije mene dostojan.
Tko nađe život svoj,
izgubit će ga,
a tko izgubi svoj život poradi mene,
naći će ga.
Tko vas prima,
mene prima;
a tko prima mene,
prima onoga koji je mene poslao.
Tko prima proroka jer je prorok,
primit će plaću proročku;
tko prima pravednika jer je pravednik,
primit će plaću pravedničku.
Tko napoji jednoga od ovih najmanjih
samo čašom hladne vode
zato što je moj učenik,
zaista, kažem vam,
neće mu propasti plaća.«
Pošto Isus završi upućivati dvanaestoricu učenika,
ode odande naučavati i propovijedati po njihovim gradovima.
Razmišljanje
U riječima današnjeg Evanđelja nalazimo nekoliko smjernica kako živjeti da bismo se svidjeli Bogu i primili nagradu, u čijem se zenitu nalazi — ni više, ni manje — već samo naše spasenje, naš Vječni život u Nebu, u društvu Boga, među anđelima i svecima. Stoga zaronimo u ovo Evanđelje. Ono započinje riječima koje zvuče pomalo drugačije od onoga što smo navikli slušati iz Njegovih usta. Isus, poznati Knez Mira, Svoje učenike obično pozdravlja riječima: Mir vama, no danas Svojim apostolima — dakle onima koji su Mu najbliži, odabranima među sljedbenicima, onima koje predodređuje da nastave Njegovo djelo, onima koji će to nasljeđe potom predati dalje nekim svojim nasljednicima za godine, vjekove, tisućljeća sve do kraja svijeta — govori: Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi. (Mt 10, 34) Isus, o kojemu je sv. Pavao napisao kako je došao izmiriti sa sobom sve: bilo na zemlji, bilo na nebesima (usp. Kol 1, 20), danas govori o razdoru čak i među najbližima, među ukućanima. Međutim, ako na trenutak zastanemo, uviđamo da je zaista tako. Ne dolazi li, i to često, u obitelji do nesuglasica među ukućanima oko vjere, vjerskih običaja i držanja zapovijedi? Isus dalje pojašnjava: Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. (Mt 10, 40) Tko dakle, prima one koji nastavljaju Isusovo spasiteljsko djelo — biskupe, svećenike, katehete i one koji se trude da nam približe Boga, prima samoga Krista koji djeluje po Duhu Svetom i poučava po njima ako su vjerni Isusu i Njegovu nauku, kao što su Mu nekada bili vjerni apostoli, a to znači da dijele svete sakramente u skladu s liturgijom i poučavaju u skladu s Evanđeljem, ne propovijedajući `vlastiti nauk’ koji bi bio u suprotnosti s Evanđeljem. Međutim, svakome od nas, bez obzira koju ulogu imao u Crkvi, Isus govori: Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. (Mt 10, 3 7) Dakle, svakome od nas Krist mora biti najvažniji ako Ga želimo biti dostojni, ako želimo primiti nagradu Vječnosti. Voljeti znači željeti sreću svima spomenutima, a to također znači da im želimo ugoditi, učiniti ih sretnima, iskazivati im svoju naklonost, izdvajati za njih svoje vrijeme i iskazati im povjerenje. Stoga je važno, posebno u situacijama kada je nužno odabrati između vjernosti Kristu i Evanđelju i udovoljavanja svojim najmilijima, da uvijek stanemo na stranu Božje istine, a ne istine koju su izmislili ljudi, a ta je često u suprotnosti s Evanđeljem. Ako pak svi zajedno idu u istom smjeru, želeći ugoditi Bogu i vršiti Njegovu volju, do sukoba ni ne dolazi. Ako majka ili otac odraslu djecu odvraćaju od Boga, Crkve, potiču na pobačaj ili razvod, njihovo mišljenje treba ignorirati i unatoč riziku od ismijavanja ili udaljavanja od obitelji, ne smije se raditi kompromis. Isto tako, ako odraslo dijete želi živjeti u slobodnoj vezi pred očima roditelja koji su vjernici, ti se roditelji ne smiju pretvarati da je sve u redu. Treba govoriti, objašnjavati, podržavati molitvom, nipošto davati dozvolu za zlo i zanemarivanje Božjih zapovijedi s osmijehom na licu. Slično je i kada se radi o naizgled trivijalnim stvarima. Ako bi dijete, na primjer, nedjeljom radije planiralo svoje vrijeme tako da u njemu nema mjesta za Euharistiju, ne smijemo pristajati na takav `dnevni raspored’. U plan treba unijeti vrijeme za sv. Misu i za molitvu, unatoč nezadovoljstvu koje dijete iskazuje. Djecu moramo od samog početka učiti pravoj hijerarhiji vrijednosti (vlastitim primjerom također), čak i ako okruženje u kojem se kreću ne prihvaća vjerske prakse ili ih čak ismijava. Dan ima dvadeset i četiri sata i trebalo bi barem taj jedan sat pronaći za Boga, za naš susret s Njim. Na neki način ova se Isusova primjedba `produžuje’ dalje i na sljedeće: Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. (Mt 10, 37) Valja obratiti pozornost na ove Isusove riječi. Svatko od nas nosi vlastiti križ skrojen po mjeri naših individualnih sposobnosti, upravo takav da ga možemo nositi i pripremiti se za podizanje iz sljedećeg pada, kako bismo, baš poput Isusa, stigli k svome cilju, odnosno upravo takav križ da se pod njim ne slomimo i ne skrenemo s puta svoga poziva. Za neke je taj poziv obitelj, za druge svećenički ili redovnički. Za čovjeka križ može biti i savjesno izvršavanje svakodnevnih dužnosti, posebno kada su one teške ili kada naši napori nisu cijenjeni, primijećeni ili su čak pogrješno interpretirani. Primjerice, kada netko uđe u brak, ne smije učiniti ništa što može pridonijeti njegovu raspadu, ma iz kojeg bilo razloga. Kada netko ima djecu, u potpunosti bi trebao vršiti sve obveze koje iz roditeljstva proizlaze: biti odgovoran za vlastitu materijalnu dobrobit kao i za dobrobit ostalih članova obitelji, odgovoran je za odgoj djece, uključujući primjer koji daje vlastitim životom itd. Osim onih križeva na koje imamo određeni utjecaj zbog slobode izbora, postoje i oni na koje nemamo apsolutno nikakav utjecaj kao što su teške bolesti, vlastite ili nekoga od bližnjih. Tada nositi križ znači prihvaćanje svoje patnje bez mrmljanja i prekoravanja, u smirenosti, znači pružanje pomoći s ljubavlju onima koji pate od bolesti, uvijek s pouzdanjem u Gospodina.
Isus također govori: Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća. (Mt 10, 42) Stoga, ako netko priskoči u pomoć osobi u nevolji, daje svjedočanstvo nesebičnog djela milosrđa i samo zato što je osoba koja treba podršku također Kristov učenik, primit će nagradu od Boga kojemu je takvo postupanje ugodno. Gospodine Isuse Kriste, molim Te pomozi mi da se oslobodim okova koje drugim ljudima dopuštam stavljati na sebe onda kada podliježu modi življenja nemoralnim životom, pomodnosti suvremenoga gledanja na život i očekivanja koja nisu u skladu s Evanđeljem. Molim Te, učini da uvijek činim ispravan izbor kada biram između ljubavi prema svojim bližnjima s jedne i Tebe i Tvoga učenja s druge strane. Molim Te, daj mi snage za to i oprosti mi ako sam Te povrijedio možebitnom pretjeranom ljudskom ljubavlju prema svojim bližnjima. Pomozi mi da nosim križ svog svakodnevnog života bez mrmljanja i žaljenja na svoju sudbinu. Amen! A.S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
