Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Petak
Svagdan
Čitanja: Izl 11, 10 – 12, 14; Ps 115, 12-13. 15 i 16bc. 17-18; Mt 12, 1-8.
Evanđelje dana (Mt 12, 1-8)
„Sin Čovječji gospodar je subote.“
U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Učenici su njegovi ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti. Vidjevši to, farizeji mu rekoše: »Gle, učenici tvoji čine što nije dopušteno činiti subotom.« On im reče: »Niste li čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? Kako uđe u Dom Božji te pojedoše prinesene kruhove, a to ne bijaše slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo svećenicima? Ili zar niste čitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu krše subotu, a bez krivnje su? A velim vam: veće od Hrama jest ovdje!
I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nekrive. Ta Sin Čovječji gospodar je subote!«
Razmišljanje
Isus brani Svoje učenike koji su trgali klasje u subotu izjavljujući da je On gospodar subote. Isus želi otkriti izvorni smisao subote: to je radovanje, uživanje u Božjem djelu spasenja u svijetu i povijesti. Subota je dan, vrijeme kad čovjek moli i zahvaljuje za sve što je Gospodin kroz povijest učinio Svojemu Narodu. Njegovom Nebeskom Ocu milosrđe je milije nego žrtva. Subotnji dan s propisima održavanja koje je Mojsije donio, bio je znak i poticaj čovjeku na putu u ono Vječno odmorište u Božjem okrilju. Sada ovaj Sin čovječji, Bog s nama u Kristu, zorno pokazuje da je te propise po Mojsiju učinio Bog za ljude, njima na dobro, zato im ne smiju biti na štetu. Gladan čovjek u taj neradni dan smije tragati za hranom (usp. Mt 12, 18). Na nama je da znamo raspoznavati i razumjeti Božje znakove, Božji govor u određenom vremenu, u konkretnim situacijama. Ništa Božje nije i ne smije biti protiv čovjeka. Zato kaže: Sin Čovječji gospodar je subote. (Mt 12,8) Nama koje je Krist okupio, kršćanima, najvažniji su Riječ i Sakramenti. Ispred svih zakona i obreda nenadmašiva je Gospodnja skrb za naš život, posebno kada smo nepravedno ograničeni u njegovu provođenju. Donosi im primjer iz vremena kralja Davida koji je sa svojim pratiocima pojeo u Hramu kruh određen samo svećenicima. On kaže da je bilo važnije pomoći gladnima nego li vršiti kultni zakon. Za kraj im citira proroka Hošeu i govori: I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nekrive. (Mt 12, 7) Nastojmo prema Isusu ravnati naše zakone. Neka to bude uvijek i prije svega zakon ljubavi. H.C.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
