Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Petak
Svagdan
Čitanja: : Lev 23, 1. 4-11. 15-16. 27. 34b-37; Ps 80, 3-4. 5-6ab. 10-11ab; Mt 13, 54-58.
Evanđelje dana (Mt 13, 54-58)
„Nije li ovo drvodjeljin sin? Odakle mu sve to?“
U ono vrijeme: Dođe Isus u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: »Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?« I sablažnjavahu se o njega.
A Isus im reče: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu.« I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere.
Razmišljanje
Isus dolazi u Svoj rodni grad. U sinagogi, kamo se po dobrom običaju zaputio, počinje naučavati. U slušatelja koji Ga poznaju to izaziva zaprepaštenje i, istodobno, sumnju – jer: mi Njega poznajemo, otkud Njemu takva mudrost? Na takvoj `podlozi’ Isus malo što može učiniti. Kako često upravo ovo fizičko poznanstvo i međusobno poznavanje postaju preprjeka i barijera zbog koje se u srcima onih koji slušaju riječ nauka ništa ne može promijeniti ni učiniti. Isus nailazi na zid sumnje koji blokira svako dobro i bilo kakav učinak snage Njegove Riječi. Isusova izjava na kraju ovog odlomka da prorok nije bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu (Mt 13, 57) opisuje iskustvo koje ljude prati oduvijek, a važi i za naše vrijeme. Ili ćemo možda ipak po snazi onih riječi koje često čujemo iz usta svojih bližnjih i rodbine, dopustiti Bogu da dopre do našeg srca djeluje u našem životu bez gledanja na to tko nam tu riječ upućuje? Mogao bi to biti upravo prorok kojega nam Bog šalje? H.C.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
