Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Nedjelja
Osamnaesta kroz godinu
Čitanja: Izl 16, 2-4. 12-15; Ps 77, 3 i 4bc. 23-24. 25 i 54; Ef 4, 17. 20-24; Iv 6, 24-35.
Evanđelje dana (Iv 6, 24-35)
„Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti.“
U ono vrijeme: Kada mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori: »Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.« Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.« Rekoše mu onda: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše mânu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.« Reče im Isus: Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.« Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.« Reče im Isus: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.
Razmišljanje
Drugog čovjeka obično procjenjujemo i stvaramo mišljenje o njemu na temelju onoga što znamo, a lakše je donijeti sud o nekome ako ga dobro poznajemo, ako provodimo vrijeme s njim. Danas u vrijeme dominacije suvremenih javnih medija vrlo je lako o nekoj osobi globalno stvoriti dobro ili loše mišljenje jer mediji koriste situaciju i pokazuju ono što im u nekom trenutku odgovara ili ono što im je od odgovornih osoba naloženo da pišu. Najjači argument u procijeni osobe su djela: ona obično govore kakav čovjek uistinu jest. Ono što je Isus činio govorilo je da se radi o velikom Čovjeku. U vrijeme kada je Isus djelovao hrana nije bila tako dostupna i nije je bilo toliko koliko je danas ima u svijetu, premda i danas ima onih koji gladuju. Kada je Isus nahranio veliko mnoštvo s par kruhova i ribica, bez novca i neke velike logistike sigurno je da se glas o njemu još više proširio po okolici i sve više ljudi Ga je tražilo. Kako smo čuli u današnjem Evanđelju, kada je narod došao do Isusa, On nije bio iznenađen; kao da ih je očekivao te im govori da ga traže zbog toga što ih je nahranio… No, Isus im govori o Hrani koja je važnija od kruha, od tjelesne hrane, a to je Hrana kojom hranimo svoje duše za Život vječni. Jednom drugom prilikom Isus je spomenuo i da je Njegova hrana vršiti volju očevu. Isus na kraju ovog odlomka pažnju naroda usmjerava prema Sebi i govori kako je On onaj koji je Hrana za Život vječni.
Njegova Riječ nas poučava, Njegov život nam je primjer, a Njegova pobjeda nad smrću je pobjeda u kojoj i mi možemo sudjelovati – ne zaboravimo to nikada. S.H.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
